Pustinja Velikog basena

С Википедије, слободне енциклопедије

Pustinja Velikog basena

Pustinja Velikog basena je deo Velikog basena između Sijera Nevade i Vasačkog venca. Pustinja je geografsko područje koje se u velikoj meri poklapa sa grmastom stepom Velikog basena po definiciji Svetske fondacije za prirodu, i ekoregionom Centralnog basena i venca prema definiciji Agencije za zaštitu životne sredine i Geološkog topografskog instituta SAD. To je umerena pustinja sa vrućim, suvim letima i snežnim zimama.[1] Pustinja se prostire na velikom delu države Nevade, kao i u zapadnoj Juti, istočnoj Kaliforniji i Ajdahu. Pustinja je jedna od četiri biološki definisane pustinje u Severnoj Americi, pored pustinja Mohave, Sonora i Čiuauan.[2]

Definicija i granice[уреди | уреди извор]

Ekorejoni prema sadašnjoj definiciji Agencije za zaštitu životne sredine[3] i Svetskog fonda za divlje životinje[4]

Pustinja Velikog basena je definisanja njenim životinjama i biljkama,[1] mada su granice nejasne.[5]

Naučnici imaju različite definicije pustinje Velikog basena, koje su često definisane negativima. Dž. Robert Mejsi definiše „grmastu pustinju Velikog basena sa odsustvom kreozotnog grmlja.”[6] Pustinja Velikog basena obuhvata nekoliko suvih basena kojima nedostaje Larrea tridentata (čaparal), poput dolina „Šilfhanti, Hamil, Benton i Kvin”, kao i cela dolina Ovens, osim jugoistočnog dela. Suprotno tome, „doline Panamint, Sejlin i Jurika” imaju kreozotno grmlje, za razliku od Dip Springs doline koja uključuje deo Veliko basinske grmaste pustinje.[6]

Proučavanje i definicija ekoregona takođe može ukazati na granice pustinje Velikog basena. Godine 1987, Dž.M. Omernik je definisao pustinjski ekoregion između Sijera Nevade i Vasač venca nazvavši je ekoregionom „Severnog basena i venca”.[7] Godine 1999, američka EPA preimenovala je „Severni sliv i venac” u „Centralni sliv i venac”, a „(Snejk river) Visoku pustinju” u „Severni basen i venac”.[8][а] Svetski fond za divlje životinje usvojio je ekoregione sliva i venca iz Omernika,[9] ali su izdvojili mali region visokoaltitudnog područja koji sadrži holocenski refugijum,[10] iz nekadašnjeg ekoregiona „Severni sliv i venac” i preimenovali ga u „Veliko basinske grmske stepe”.[4][9] Mada je EPA rafinirala granice ekoregiona Centralnog basena i venca do 2003. godine,[8][б] kada je USGS geograf Kristofer Solard napisao izveštaje o regionu, njegove mape su koristile granicu iz 1999. godine za „Centralni basen i venac”,[12] što je u osnovi isto kao „Veliko basinske grmske stepe”.[в] On navodi da je pustinja Velikog basena „obuhvaćena” tim područjem.[12]

Klima[уреди | уреди извор]

Klima pustinje Velikog basena je karakterisana ekstremima: vruća, suva leta i hladne, snežne zime; frigidni alpski grebeni i tople, vetrovite doline; dane sa preko 90 °F (32 °C), slede noći sa blizu 40 °F (4 °C). Ovo je klima visoke pustinje.[13]

Kišina senka

Pustinjska klima Velikog bazena počinje sa Sijera Nevadom u istočnoj Kaliforniji. Uzdižući se 14,000 ft (4,267 m) iznad nivoa mora, ovaj planinski lanac baca veliku kišnu senku nad pustinjom. Oblaci koje dolaze iz Tihog okeana brzo gube svoju vlagu kao kišu i sneg, dok je uspinju preko strmih planina. Do vremena kad dostignu istočnu stranu planina, ostaje malo vlage da se dovede u pustinju. Efekat kišne senke je izraženiji u blizini Sijera Nevade, sa godišnjim padavinama u pustinji Velikog basena u proseku 9 in (230 mm) na zapadu i 12 in (300 mm) inča na istoku.[13] Vlaga koja uspeva da dosegne ekoregion ima tendenciju da precipitira kao kiša i sneg na većim visinama, pre svega preko dugačkih, paralelnih planinskih regiona.[5] Ultimatno, sve padavine koje padnu u pustinju ne bivaju drenirane bilo u Atlantski okean ili u Tihi okean (stoga termin „basen”). Umesto toga, padavine odlaze u efemerna ili slana jezera preko potoka, ili nestaju isparavanjem ili apsorpcijom u tlo.[2][14] Ova pustinja je najhladnija pustinja u Severnoj Americi.[2]

Nacionalni park Veliki basen, smešten u centralnom delu pustinje Veliki basen, verovatno pruža najbolji primer tipične klime regiona.

Folonska klima je tipična za niže nadmorske visine zapadnog dela pustinje Velikog basena. Lociran u pustinji Četrdeset milja, u njemu je precipitacija retka, i leta su topla, mada su temperature umerenije nego u pustinjama kao što su Mohave i Sonorska, usled veće nadmorske visine i latitude regiona. Zime u ovoj sekciji basena su hladne.

Pustinja velikog slanog jezera, locirana u blizini severoistočnog ugla pustinje Velikog basena, je odličan primer hladne pustinjske klime. Iako još uvek aridna, vredno je pomenuti da ovaj deo pustinje dobija više precipitacije nego Blek rok pustinja i slane ravnice na zapadnoj ivici pustinje Velikog basena.

Napomene[уреди | уреди извор]

  1. ^ Mapa na ovom vebsajtu ilustruje granice „(Snejk river) Visoke pustinje”, koja se ranije bila odvojena od Ormernikovog „Snejk river basena/Visoke pustinje”.[8]
  2. ^ Ekoregion Severnog basena i venca bio je produžen dalje na istok, kontrahujući istočnu porciju Centralnog basena i venca na jugu, razdvajajući ga od ekoregiona Snejk river nizije.[11]
  3. ^ Obe oblasti korespondiraju Omernikovom ekoregionu Severnog basena i venca.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „What is the Great Basin?”. National Park Service. Приступљено 14. 7. 2015. 
  2. ^ а б в Grayson, D.K. (1993). The desert's past; a natural prehistory of the Great Basin. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press. OCLC 668191550. 
  3. ^ Level III and IV Ecoregions of the Continental United States, EPA, Архивирано из оригинала 23. 1. 2016. г. 
  4. ^ а б „Great Basin shrub steppe”. Terrestrial Ecoregions. World Wildlife Fund. 
  5. ^ а б Brussard, P.F.; Charlet, D.A.; Dobkin, D.S.; Ball, L.C. (1998). „Great Basin-Mojave Desert Region” (PDF). Ур.: Mac, M.J.; Opler, P.A.; Puckett Haeker, C.E.; et al. Status and trends of the nation's biological resources. 2. Reno, Nevada: U.S. Geological Survey. 
  6. ^ а б Macey, J. Robert (28. 5. 1986). The Biogeography of a Herpetofaunal Transition Between the Great Basin and Mojave Deserts (PDF) (Извештај). Архивирано из оригинала (PDF) 14. 07. 2015. г. Приступљено 22. 11. 2011. „'Banta & Tanner (1964) felt that the Great Basin Desert [sic] deserved recognition…and defined it…as the interior drainage lying between the Sierra Nevada and the Wasatch Mountains of Utah. For the purpose of this study, I am defining the Great Basin Desert as the high elevation desert that lacks Creosote Bush.' 
  7. ^ Omernik, James M. (1995). „Ecoregions: a framework for managing ecosystems” (PDF). The George Wright Forum. 12 (1): 35—51. 
  8. ^ а б в „Ecoregional Boundaries; Omernik Ecoregions Level 3, Metadata”. NV Geospatial Data Browser. EPA. 2003. Архивирано из оригинала 12. 1. 2014. г. 
  9. ^ а б Grayson, Donald K. (2011). The Great Basin: A Natural Prehistory. University of California Press. стр. 32. ISBN 9780520267473. 
  10. ^ „Great Basin montane forests”. Terrestrial Ecoregions. World Wildlife Fund. 
  11. ^ „Level III Ecoregions of the Continental United States (revised 2003)” (PDF). 
  12. ^ а б Soulard, Christopher E. (2012). „20. Central Basin and Range Ecoregion” (PDF). Ур.: Sleeter, Benjamin M.; Wilson, Tamara S.; Acevedo, William. Status and Trends of Land Change in the Western United States—1973 to 2000. U.S. Geological Survey. Professional Paper 1794–A. 
  13. ^ а б  Овај чланак садржи материјал у јавном власништву из документа National Park Service („Climate: Past & Present”) (приступљено: 20. 7. 2015).
  14. ^  Овај чланак садржи материјал у јавном власништву из документа United States Geological SurveyChristopher E. Soulard. „Land-Cover Trends of the Central Basin and Range Ecoregion” (PDF). 
  15. ^ „Seasonal Temperature and Precipitation Information”. Western Regional Climate Center. Приступљено 1. 4. 2013. 
  16. ^ „Seasonal Temperature and Precipitation Information”. Western Regional Climate Center. Приступљено 28. 8. 2013. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]