Sortilin 1

С Википедије, слободне енциклопедије
Sortilin 1
Identifikatori
Simboli SORT1; NT3; Gp95
Vanjski ID OMIM602458 MGI1338015 HomoloGene39282 GeneCards: SORT1 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 6272 20661
Ensembl ENSG00000134243 ENSMUSG00000068747
UniProt Q99523 Q6PHU5
RefSeq (mRNA) NM_002959 NM_019972
RefSeq (protein) NP_002950 NP_064356
Lokacija (UCSC) Chr 1:
109.65 - 109.74 Mb
Chr 3:
108.41 - 108.49 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

Sortilin je protein koji je kod ljudi kodiran SORT1 genom.[1] SORT1 locus pokazuje najjaču vezu sa lipoproteinima seruma.[2] U hepatocitima, sortilin učestvuje u presekretornog degradaciji formirajućih VLDL čestica.[3]

Ovaj protein je multi-ligandni tip-1 receptora, koji je sličan karboksipeptidaznom Y sortirajućim receptoru kvasca (Vps10 proteinu). To je transmembranski protein trans-Goldžijeve mreže (TGN), koji vezuje brojne nevezane ligande koji učestvuju u širokom nizu ćelijskih procesa; međutim, njemu nedostaju tipične osobine signalnog receptora. U TGN furin posreduje aktivaciju formirane vezujuće forme proteina. Protein se sastoji od velikog luminalnog domena, transmembranskog segmenta i kratkog C-terminalnog citoplazmatičnog repa. Luminalni domen se sastoji od cisteinom-bogatog regiona sličnog sa dva corespondirajuća segmenta u kvaščevom Vps10p. Citoplazmatični rep je sličan sa odgovarajućim segmentom katjon-nezavisnog manoza 6-fosfatnog receptora, i rep takođe interaguje sa VHS domenima GGA (Goldži-vezanim, gama-adaptin homolognim, ARF-interagujućim) proteinima.[1]
U melanocitnim ćelijama izražavanje SORT1 gena može da bude regulisano putem MITF.[4]

Interakcije[уреди | уреди извор]

Za sortilin 1 je bilo pokazano da interaguje sa GGA1[5] i GGA2.[5][6]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б „Entrez Gene: SORT1 sortilin 1”. 
  2. ^ TM, Teslovich; Musunuru K; AV, Smith; et al. (avgust 2010). „Biological, clinical and population relevance of 95 loci for blood lipids”. Nature. 466 (7307): 707—13. PMID 20686565. doi:10.1038/nature09270. 
  3. ^ K, Musunuru; Strong A; Frank-Kamenetsky M; et al. (avgust 2010). „From noncoding variant to phenotype via SORT1 at the 1p13 cholesterol locus”. Nature. 466 (7307): 714—9. PMID 20686566. doi:10.1038/nature09266. 
  4. ^ KS, Hoek; Schlegel NC; OM, Eichhoff; et al. (2008). „Novel MITF targets identified using a two-step DNA microarray strategy”. Pigment Cell Melanoma Res. 21 (6): 665—76. PMID 19067971. doi:10.1111/j.1755-148X.2008.00505.x. 
  5. ^ а б Jacobsen, Linda; Peder, Madsen; et al. (2002). „The sorLA cytoplasmic domain interacts with GGA1 and -2 and defines minimum requirements for GGA binding”. FEBS Lett. Netherlands. 511 (1-3): 155—8. ISSN 0014-5793. PMID 11821067. doi:10.1016/S0014-5793(01)03299-9. 
  6. ^ Nielsen, M S; P, Madsen; et al. (2001). „The sortilin cytoplasmic tail conveys Golgi-endosome transport and binds the VHS domain of the GGA2 sorting protein”. EMBO J. England. 20 (9): 2180—90. ISSN 0261-4189. PMC 125444Слободан приступ. PMID 11331584. doi:10.1093/emboj/20.9.2180. 

Literatura[уреди | уреди извор]