Rumenke — разлика између измена
м Разне исправке |
м додана категорија Родови птица помоћу геџета HotCat |
||
Ред 99: | Ред 99: | ||
[[Категорија:Руменке|*]] |
[[Категорија:Руменке|*]] |
||
[[Категорија:Родови птица]] |
Верзија на датум 23. октобар 2017. у 23:28
Crvene zebe | |
---|---|
Mužjak rumenke | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Potporodica: | |
Rod: | (Kaup, 1829)
|
Vrste | |
Vidi odeljak Vrste |
Crvene zebe ili rumenke (лат. Carpodacus) rod je ptica pevačica iz familije zeba. Većina njih se zovu „rumenke” i kao što ime navodi, većina njih ima, u različitom stepenu, prisutno crveno perje. Rumenka je najpoznatiji predstavnik familije. Ime roda potiče od starogrčkog karpos, „voće” i dakno, „gristi”.[1]
Rod Carpodacus se sreće širom Evroazije, ali je najveći diverzitet vrstama u Sino-himalajskom regionu, što sugeriše da rod potiče odavde.[2]
Sistematika
Godine 2012. Dario Zukon (итал. Dario Zuccon) i njegove kolege objavili su komparativnu molekularnu analizu cele familije zeba. Na osnovu podataka koji su u analizama dobili i sa podacima sličnih analiza od ranije, došli su do zaključka da je neophodno reogranizovanje taksonomskog statusa u okviru ove heterogene grupe.[3] Pronašli su da tri severnoameričke vrste crvenih zeba, Haemorhous cassinii, Haemorhous purpureus i Haemorhous mexicanus, formiraju zasebni kladus i da nisu u bliskoj srodničkoj vezi sa palearktičkim crvenim zebama. Oni su predložili pomeranje tih vrsta u zaseban rod Haemorhous.[3] Ovaj predlog je prihvaćen od strane Internacionalnog Ornitološkog Komiteta i Američke Ornitološke Unije.[4][5] Zukon i njegove kolege su takođe našli da je rumenka (Carpodacus erythrinus) ispala iz centra kladusa crvenih zeba i da je sestrinska grupa skarletnih zeba (danas poznata pod imenom Haematospiza sipahi). Predložili su da se rumenka pomeri u nov monofiletski rod sa novim nazivom Erythrina. Britanska Ornitološka Unija je prihvatila ovaj predlog,[6] ali je Internacionalni Ornitološki Komitet umesto toga prihvatio inkluzivniji rod Carpodacus, koji je uključivao rod Haematospiza i monotipski rod Chaunoproctus u okviru koga se nalazila izumrla ptica boninska rumenka (Carpodacus ferreorostris). Dugorepa rumenka (Carpodacus sibiricus), koja se do tada smatrala i uključivala u monofiletski rod Uragus, takođe je premeštena u rod Carpodacus.[4]
Za dve vrste koje su pre toga pripadale rodu Carpodacus, (Agraphospiza rubescens) i (Procarduelis nipalensis), pokazalo se da nisu blisko povezane sa ovim rodom i pomerene u dva zasebne monofiletska roda: Agraphospiza i Procarduelis.[3][4]
Leucosticte sillemi je dugo pripadao rodu Leucosticte, ali je filogenetska analiza na sekvencioniranoj mitohondrijalnoj DNK, publikovana 2016 godine, pokazala da ona pripada rodu Carpodacus.[7]
Veruje se da je bilo specijske radijacije crvenih zeba više puta. Prve koje su se odvojile bile su preci današnjih severnoameričkih vrsta. Te srodne grupe, koje su nastale, odvojile su se u srednjem miocenu pre oko 14–12 mya od preteča crvenih zeba. Svaka od ovih grupa bi trebalo da konstituiše poseban rod, kao što je u slučaju severnoameričkih vrsta iz roda Haemorhous. Tipovi iz roda Erythrina (Brehm 1829) i Carpodacus (Kaup 1829) često se smatraju tipičnim predstavnicima crvenih zeba, iako se oba odnose na roze zebu Carpodacus roseus.[8]
Molekularne filogenetske analize pokazuju da su havajske medne ptice iz familije Drepanididae blisko povezane sa crvenim zebama iz Carpodacus roda.[3][9] Najbliži zajednički predak je procenjen od različitih izvora na period od 7,24 miliona godina.[9] do 15,71 miliona godina.[2]
Prževalskijeva zeba (Urocynchramus pylzowi) ne pripada roze zebama, čak nije ni prava zeba i svrstana je u okviru monofiletske familije Urocynchramidae.[10]
Vrste
Rod Carpodacus ima 26 vrsta:
- Rumenka, Carpodacus erythrinus
- Carpodacus sipahi, Carpodacus sipahi
- Carpodacus ferreorostris, Carpodacus ferreorostris (isčezla)
- Carpodacus rubicilloides, Carpodacus rubicilloides
- Carpodacus rubicilla, Carpodacus rubicilla
- Carpodacus grandis, Carpodacus grandis
- Carpodacus rhodochlamys, Carpodacus rhodochlamys
- Himalayan beautiful rosefinch, Carpodacus pulcherrimus
- Carpodacus pulcherrimus, Carpodacus davidianus
- Carpodacus waltoni, Carpodacus waltoni
- Carpodacus rhodochroa, Carpodacus rhodochroa
- Carpodacus edwardsii, Carpodacus edwardsii
- Carpodacus rhodopeplus, Carpodacus rhodopeplus
- Carpodacus verreauxii, Carpodacus verreauxii
- Carpodacus vinaceus, Carpodacus vinaceus
- Carpodacus formosanus, Carpodacus formosanus
- Carpodacus synoicus, Carpodacus synoicus
- Carpodacus stoliczkae, Carpodacus stoliczkae
- Carpodacus roborowskii, Carpodacus roborowskii
- Carpodacus sillemi, Carpodacus sillemi
- Carpodacus sibiricus, Carpodacus sibiricus
- Carpodacus roseus, Carpodacus roseus
- Carpodacus trifasciatus, Carpodacus trifasciatus
- Carpodacus thura, Carpodacus thura
- Carpodacus dubius, Carpodacus dubius
- Carpodacus puniceus, Carpodacus puniceus
- Carpodacus subhimachalus, Carpodacus subhimachalus
Galerija
-
Rumenka - Carpodacus erythrinus
-
Carpodacus rubicilla Muzejski balg
-
Carpodacus grandis Muzejski balg
Reference
- ^ Jobling 2010, стр. 92
- ^ а б Tietze, D.T.; Päckert, M.; Martens, J.; Lehmann, H.; Sun, Y.-H. (2013). „Complete phylogeny and historical biogeography of true rosefinches (Aves: Carpodacus)”. Zoological Journal of the Linnean Society. 169: 215—234. doi:10.1111/zoj.12057.
- ^ а б в г Zuccon, Dario; Prŷs-Jones, Robert; Rasmussen, Pamela C.; Ericson, Per G.P. (2012). „The phylogenetic relationships and generic limits of finches (Fringillidae)” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 62 (2): 581—596. PMID 22023825. doi:10.1016/j.ympev.2011.10.002.
- ^ а б в Gill, Frank; Donsker, David (ур.). „Finches, euphonias”. World Bird List Version 5.4. International Ornithologists' Union. Приступљено 20. 8. 2017.
- ^ Chesser, R. Terry; Banks, Richard C.; Barker, F. Keith (2012). „Fifty-third Supplement to the American Ornithologists' Union Check-list of North American Birds” (PDF). The Auk. 129 (3): 573—588. doi:10.1525/auk.2012.129.3.573. Приступљено 20. 8. 2017.
- ^ Sangster, George; Collinson, J. Martin; Crochet, Pierre-André; Knox, Alan G.; Parkin, David T.; Votier, Stephen C. (2013). „Taxonomic recommendations for Western Palearctic birds: ninth report”. Ibis. 155 (4): 898—907. doi:10.1111/ibi.12091.
- ^ Sangster, G.; Roselaar, C.S.; Irestedt, M.; Ericson, Per G.P. (2016). „Sillem's Mountain Finch Leucosticte sillemi is a valid species of rosefinch (Carpodacus, Fringillidae)”. Ibis. 158: 184. doi:10.1111/ibi.12323.
- ^ Banks, Richard C.; Browning, M. Ralph (1. 7. 1995). „Comments on the Status of Revived Old Names for Some North American Birds” (PDF). The Auk. Berkeley, California: University of California Press. 112 (3): 633—648. JSTOR 4088679.
- ^ а б Lerner, Heather R.L.; Meyer, Matthias; James, Helen F.; Hofreiter, Michael; Fleischer, Robert C. (2011). „Multilocus resolution of phylogeny and timescale in the extant adaptive radiation of Hawaiian honeycreepers”. Current Biology. 21 (21): 1838—1844. PMID 22018543. doi:10.1016/j.cub.2011.09.039.
- ^ Groth, J. G. (2000). „Molecular evidence for the systematic position of Urocynchramus pylzowi” (PDF). Auk. 117 (3): 787—792. ISSN 0004-8038. doi:10.1642/0004-8038(2000)117[0787:MEFTSP]2.0.CO;2.
Literatura
- Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London, United Kingdom: Christopher Helm. стр. 92. ISBN 978-1-4081-2501-4.
Spoljašnje veze
- Rosefinche videos, photos and sounds na internacionalnoj kolekciji ptica