Nikolaj Koljcov — разлика између измена
м Разне исправке |
м razne izmene; козметичке измене |
||
Ред 33: | Ред 33: | ||
Diplomirao je na [[Moskovski univerzitet|Moskovskom univerzitetu]] [[1894]], gde je radio kao profesor od 1895. do 1911. Osnovao je Institut za eksperimentalnu biologiju, sredinom [[1917]]. Bio je član Poljoprivredne akademije. |
Diplomirao je na [[Moskovski univerzitet|Moskovskom univerzitetu]] [[1894]], gde je radio kao profesor od 1895. do 1911. Osnovao je Institut za eksperimentalnu biologiju, sredinom [[1917]]. Bio je član Poljoprivredne akademije. |
||
Koljcov je [[1920]]. uhapšen kao član nepostojećeg „Antisovjetskog taktičkog centra“. Tužilac Nikolaj Kirilenko je tražio smrtnu kaznu za Koljcova, međutim nakon što je [[Maksim Gorki]] apelovao na [[Владимир Лењин|Vladimira Lenjina]], Koljcov je oslobođen i vraćen je na mesto rukovodioca Koljcovog instituta za eksperimentalnu biologiju.<ref name="Birshtein">Vadim J. Birstein. ''The Perversion Of Knowledge: The True Story of Soviet Science.'' Westview Press |
Koljcov je [[1920]]. uhapšen kao član nepostojećeg „Antisovjetskog taktičkog centra“. Tužilac Nikolaj Kirilenko je tražio smrtnu kaznu za Koljcova, međutim nakon što je [[Maksim Gorki]] apelovao na [[Владимир Лењин|Vladimira Lenjina]], Koljcov je oslobođen i vraćen je na mesto rukovodioca Koljcovog instituta za eksperimentalnu biologiju.<ref name="Birshtein">Vadim J. Birstein. ''The Perversion Of Knowledge: The True Story of Soviet Science.'' Westview Press. {{page|year=2004|isbn=978-0-8133-4280-1|pages=}}</ref><ref name="Soyfer"/> |
||
Pristalice [[Trofim Lisenko|Trofima Lisenka]] su [[1937]]. i [[1939]]. objavile seriju propagandnih članaka protiv Nikolaja Koljcova i [[Nikolaj Vavilov|Nikolaja Vavilova]].<ref name="Birshtein"/> Zvanično se tvrdi se da je njegova smrt [[1940]]. bila posledica srčanog udara, mada postoje indicije da je bio otrovan.<ref name="Soyfer">[http://www.nature.com/nrg/journal/v2/n9/full/nrg0901_723a_fs.html Valery N. Soyfer. The consequences of political dictatorship for Russian science. ''Nature Reviews Genetics'' '''2''': 723-729 (2001)]</ref> Njegova žena je izvršila samoubistvo istog dana.<ref name="Birshtein"/> |
Pristalice [[Trofim Lisenko|Trofima Lisenka]] su [[1937]]. i [[1939]]. objavile seriju propagandnih članaka protiv Nikolaja Koljcova i [[Nikolaj Vavilov|Nikolaja Vavilova]].<ref name="Birshtein"/> Zvanično se tvrdi se da je njegova smrt [[1940]]. bila posledica srčanog udara, mada postoje indicije da je bio otrovan.<ref name="Soyfer">[http://www.nature.com/nrg/journal/v2/n9/full/nrg0901_723a_fs.html Valery N. Soyfer. The consequences of political dictatorship for Russian science. ''Nature Reviews Genetics'' '''2''': 723-729 (2001)]</ref> Njegova žena je izvršila samoubistvo istog dana.<ref name="Birshtein"/> |
||
Ред 41: | Ред 41: | ||
{{DEFAULTSORT:Кољцов, Николај}} |
{{DEFAULTSORT:Кољцов, Николај}} |
||
[[Категорија:Рођени 1872.]] |
[[Категорија:Рођени 1872.]] |
||
[[Категорија:Умрли 1940.]] |
[[Категорија:Умрли 1940.]] |
Верзија на датум 6. јануар 2020. у 10:24
Nikolaj Konstantinovič Koljcov | |
---|---|
Rođen | 14. jul 1872. Moskva, Ruska Imperija |
Umro | 2. decembar 1940. Lenjingrad, SSSR |
Nacionalnost | Ruska Imperija, USSR |
Polja | Genetika, molekulska biologija |
Alma mater | Moskovski univerzitet |
Nikolaj Konstantinovič Koljcov (rus. Николай Константинович Кольцов; 14. jul 1872 - 2. decembar, 1940.) je bio ruski biolog. Jedan je od kreatora moderne genetike.
Diplomirao je na Moskovskom univerzitetu 1894, gde je radio kao profesor od 1895. do 1911. Osnovao je Institut za eksperimentalnu biologiju, sredinom 1917. Bio je član Poljoprivredne akademije.
Koljcov je 1920. uhapšen kao član nepostojećeg „Antisovjetskog taktičkog centra“. Tužilac Nikolaj Kirilenko je tražio smrtnu kaznu za Koljcova, međutim nakon što je Maksim Gorki apelovao na Vladimira Lenjina, Koljcov je oslobođen i vraćen je na mesto rukovodioca Koljcovog instituta za eksperimentalnu biologiju.[1][2]
Pristalice Trofima Lisenka su 1937. i 1939. objavile seriju propagandnih članaka protiv Nikolaja Koljcova i Nikolaja Vavilova.[1] Zvanično se tvrdi se da je njegova smrt 1940. bila posledica srčanog udara, mada postoje indicije da je bio otrovan.[2] Njegova žena je izvršila samoubistvo istog dana.[1]
Reference
- ^ а б в Vadim J. Birstein. The Perversion Of Knowledge: The True Story of Soviet Science. Westview Press. 2004. ISBN 978-0-8133-4280-1.
- ^ а б Valery N. Soyfer. The consequences of political dictatorship for Russian science. Nature Reviews Genetics 2: 723-729 (2001)