Alesandro Bariko — разлика између измена
м →Eseji |
|||
Ред 3: | Ред 3: | ||
== Biografija == |
== Biografija == |
||
Nakon završenih studija iz filozofije sa [[Đani Vatimo|Đanijem Vatimom]], objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: ''Genije u bekstvu'', ''Hegelova duša |
Nakon završenih studija iz filozofije sa [[Đani Vatimo|Đanijem Vatimom]], objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: ''Genije u bekstvu'', ''Hegelova duša i krave iz Viskonsina'' u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. Kao muzički kritičar daje svoj doprinos dnevnim novinama -{[[la Repubblica]]}- i -{[[la Stampa]]}-. |
||
Takođe, kao glumac se oprobao u filmu -{''Il cielo è sempre più blu''}-, a [[2008]]. režira i film -{''Lezione 21''}-. |
Takođe, kao glumac se oprobao u filmu -{''Il cielo è sempre più blu''}-, a [[2008]]. režira i film -{''Lezione 21''}-. |
Верзија на датум 25. децембар 2012. у 20:19
Alesandro Bariko (итал. Alessandro Baricco; 25. januar 1958, Torino[1]) je popularni italijanski novelista, scenarista, književni i muzički kritičar, novinar, pijanista, režiser i esejista. Njegova dela su prevedena na više jezika. Napisao je jedanaest romana, tri eseja i nekoliko scenarija za pozorište. Njegovi novinski članci objavljeni su pod nazivom Barnum, Barnum 2 i Next.
Biografija
Nakon završenih studija iz filozofije sa Đanijem Vatimom, objavljuje nekoliko eseja o kritici u muzici: Genije u bekstvu, Hegelova duša i krave iz Viskonsina u kojima povezuje muziku i modernizam. Strast prema klasičnoj muzici preneli su mu roditelji, a znanje na ovom polju plod je njegovog samostalnog istraživanja. Takođe, diplomirao je na konservatorijumu na odseku za klavir. Kao muzički kritičar daje svoj doprinos dnevnim novinama la Repubblica i la Stampa.
Takođe, kao glumac se oprobao u filmu Il cielo è sempre più blu, a 2008. režira i film Lezione 21.
Dela
Romani
- „Zamkovi gneva“ (итал. Castelli di rabbia), 1991.
- „Okean more“ (итал. Oceano mare), 1993.
- „Svila“ (итал. Seta), 1996.
- „City“, 1999.
- „Bez krvi“(итал. Senza sangue), 2002.
- „Homer, Ilijada“,(итал. Omero, Iliade), 2004.
- „Ova priča“, (итал. Questa storia), 2005.
- „Emaus“ (итал. Emmaus), 2009.
- La storia di Don Giovanni, 2010.
- Mr Gwyn, 2011.
- Tre volte all'alba, 2012.
Eseji
- „Genije u bekstvu“ (итал. Il genio in fuga), 1988.
- „Hegelova duša i krave iz Viskonsina“ (итал. L'anima di Hegel e le mucche del Wisconsin), 1992.
- „Next“, 2002.
- „Varvari“ (итал. I Barbari), 2006.
Scenarija za pozorište
- „Pijanista“[2] (итал. Novecento), 1994.
- „Davila Roa“ (итал. Davila Roa), 1997.
- „Španska partija“ (итал. Partita spagnola), 2003.
Reference
- ^ Alessandro Baricco - Authors - Random Hous
- ^ Na srpski preveden kao Pijanista u izdanju izdavačke kuće Paideia