Đorđe Čvarkov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Đorđe Čvarkov
Osnovne informacije
Druga imenaGeorgije Čvarković
NadimakĐoka, Žorž Papadubi, Kapablanka iz Vilova, Titelski Merlin, Đorđe Veseljak, Biberče, Georgi, Đoka Neoplanta, Crni Đorđe, Čvare Šala, Žorž fon Čvarkov, Gandi, Ludi Din sa salaša, Đoksi, Piksi, Ledeni čovek sa Pejićevih salaša, Lepotan Bonvivan, Đoka Lastika, Bambino Pijanino, Kralj slogana Čvare
Datum rođenja8. maj
NacionalnostSrbin
ReligijaPravoslavac
PorekloVojvodina (dalje Hercegovina)
DecaSin u Pečuju (možda)
PorodicaBaba, Stevica (brat od strica)
ZanimanjeŠef digitalnog arhivskog i žalbenog odeljenja, pilićar
TitulaGlavni arhivator
PrebivalištePejićevi salaši
Podaci o liku
RodMuški
Podaci o kreaciji
Prvo prik.Državni posao
IzmislioDimitrije Banjac
TumačDimitrije Banjac

Đorđe Čvarkov je lik u satiričnoj seriji Državni posao.[1]

Detinjstvo i obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Đorđe Čvarkov je rođen u Titelu. Odgajala ga je Baba u Vilovu, uz pomoć svoje prijateljice gospođe fon Šilovič - frau Šilovičke, prvog komšije Živana Ra(d)osavljevića - čika Žike i dede Ignjata, koji je preminuo. Veoma je emotivno vezan za Babu. Ubrzo se preselio na Pejićeve salaše, gde živi i danas.

O njegovom detinjstvu se iz serije može saznati dosta toga. U jednoj epizodi se otkriva da ga je Žika odgajao u duhu kineske tradicije. Još kao dete zapadao je u najneverovatnije prilike. Tako je gledao Babu kako se karta, izgubio svog prvog ljubimca (kog je Žika pregazio motorom APN-com), video vanzemaljca na Titelskom bregu i još mnogo toga.

Osnovnu školu završio je u Vilovu. Pohađao je školu za talentovanu decu u Perlezu. Neki od njegovih školskih drugova su Pura Moca, Lepa Jela, Steva - Stevica, Pera - Perica, debeli Sava (kome je posvetio pesmu) i njegov nekad najbolji drug, a danas zakleti neprijatelj Bela Mihalji. Tokom afere „Indeks” završio je Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu.

Ima brata od strica, Stevicu, sa kim je zajedno odrastao i kog mrzi jer mu je Stevica dužan novac, a pun je kao brod, i zato što Đorđe misli da Baba više voli Stevicu. Stevica živi u Rumi, oženjen Jadrankom.

Zaposlenje[uredi | uredi izvor]

Iz serije se može zaključiti da je Đorđe Čvarkov bio zaposlen na više mesta: u kobasičariji „Venac”, kao pomoćnik mađioničara Lukijana iz Tovariševa - gde biva povređen tokom tačke presecanja na pola i napušta posao, u pogrebnom preduzeću „Kerber” iz Perleza, u „Tiskom cvetu” kao konobar i izbacivač, kao instruktor veslanja na Tisi i u državnom preduzeću gde i danas radi.

Posao u kobasičariji[uredi | uredi izvor]

Prvo zaposlenje Čvarkova je bilo u kobasičariji „Venac“ gde je radio „na sušenoj robi“. On često priča doživljaje iz tih dana.

Tata Boškić je takođe radio u tom preduzeću, po Čvarkovljevim rečima doveo je do propasti.

U preduzeću je došlo do požara, što se u seriji indirektno pripisuje Čvarkovu.

Državni posao[uredi | uredi izvor]

Kao autonomaš, Čvarkov je brzo našao zaposlenje u Vojvodini koja je imala visoku autonomiju. Tu se upoznaje sa Živkom Marjanovićem, takođe autonomašem ličkog porekla, sa kojim je štetio firmu kao generalni i finansijski direktor (menjali su funkcije da ne bi bili uhvaćeni). Padom autonomaša, Marjanović je penzionisan, a on je ražalovan u arhivsko i žalbeno odeljenje gde mu je šef bio Lazar Malinački - Laza Masni sve dok se nije penzionisao, a Čvarkov postao glavni arhivator. Na ovom poslu Čvarkov se susreće sa brojnim teškoćama. Predmeti se ne rešavaju, a najpoznatiji su Rada Kornjače, Mitra Mitra Mitra, Anke Kurotresine, Mirčeta Strzike - Munćana i drugih.

Ostali poslovi[uredi | uredi izvor]

Čvarkov i Baba, zajedno sa komšijama gospođom fon Šilovič - frau Šilovičkom i Živanom Ra(d)osavljevićem - čika Žikom, imali su širok spektar delatnosti kako bi došli do lake zarade. Tako su: šili opremu za „Banatske šore“ (dečiju igru), napravili kladionicu, pravili kišobrane. Svaki od poslova je propraćen nizom komičnih detalja, na primer drške za kišobrane su pravili od švedskog čelika, sa Žikinog „Volva“ kog su sekli u froncle, a svaka drška je imala 15 do 15,7 kila. Posao sa kišobranima propao je ’90-ih kada su počele da se otvaraju kineske radnje.

Ipak, najdugotrajniji posao je farma pilića cverglana. Pilići su takođe učestvovali u nizu komičnih situacija, počev od toga kako se pravio kokošinjac (Žika je ukrao pragove sa pruge dok je bio železničar) do njihove prodaje Rusima (preko direktora Dobrosavljeva), Makedoncima (Čvarkovljevom prijatelju i poslovnom partneru Gocetu vo Gostivaru), Česima (Daliboru Jandi) i Bugarima (Hristu Bonevu, pilićarskom kralju Bugarske).

Ljubavni život[uredi | uredi izvor]

Sudeći po nadimcima i njegovim pričama, Đorđe je bio pravi bekrija. Uvek je bio glavni na korzou, otuda i nadimak Žorž Papadubi. Zna se da se zabavljao sa mamom Boškić - Mamičkom, pre nego što se udala za tatu Boškića.

Đorđeva najveća ljubav je gospođa Bugarski, dama koju je upoznao u kancelariji, gde je ona došla kao stranka. Sve je bilo spremno i za svadbu, ali je Baba raskrinkala gospođu Bugarski i pred svima otkrila inkriminišuće stvari o njoj (nije želela da joj dohvati zubnu protezu kad joj ispadne, da je hrani sutlijašom dok gleda seriju, žalila se da su joj noge hladne kad noću zimi dođe da spava sa njima...).

Krajem pete sezone, u prljavoj igri Babe i Majke, trebalo je da se oženi sa spremačicom Jagodom Markom, ali je svadba propala u šestoj sezoni.

Karakter lika[uredi | uredi izvor]

Đorđe Čvarkov je pre svega Bačvanin salašar i mrzi „dođoše“, odakle god oni bili. Ne voli Srbijance, Ličane, Bosance, Hrvate, Kineze, Crnogorce, pa čak i Banaćane, a nekad i Sremce. Njegova osnovna karakteristika je sklonost preterivanju i izmišljanju, iako se, nekako, uvek ispostavi da on nije u potpunosti izmislio događaj.

Vrlo pominjan „Slučaj Gajdobra“, za koji se uopšte ne zna šta se tačno desilo u tom selu, ni kada, ali je Đorđe učestvovao u nečemu protivzakonitom. Svega par ljudi (i Dragan Torbica) znaju šta se tamo odigralo. Poznate su jedino posledice, a to su „bukagije u Lepoglavi“ koje su vukli Đorđe i gospođa fon Šilovič - frau Šilovička.

Često citira pesnike i estradne umetnike (Branko Radičević, Mišo Kovač, Ceca, Riblja Čorba), ali mnoge pesme i izmišlja. Neki od tih „hitova“ su „Sedma sreća sija“, „Sok od zove“ i „Pesma o debelom Savi“.

Čvarkov je veoma emotivno vezan za Babu, Živana Ra(d)osavljevića - čika Žiku i frau Šilovičku, svoje piliće i neke ljude, mahom Vojvođane i Mađare. Veliki je fan „K und K“ kulture.

Čvarkov je veliki fan Balaševića i Demisa Rusosa (koji ga je spasao u kafanskoj tuči, a sada su dobri prijatelji), kog i Baba veoma voli. Smrt Demisa Rusosa veoma ga je potresla.

Za lika je takođe karakterističan veliki broj sportova koje je trenirao ili trenira. Jede burek s višnjom uz jogurt. Sa kolegama često igra brojne igre, gde je ulog upravo to. Najpopularnije igre su šah, poker i klozet.

Ostalo mu je „samo četiri“ godine do penzije, koju željno iščekuje jer mu je dosta „dinaroida“ (Torbice) i „balavca (bezobraznog)“ (Boškića), kako naziva svoje kolege. Po temperamentu je najčešće miran i ne preterano ratoboran, ali često viče, pogotovo na Boškića.

Reference[uredi | uredi izvor]