Ljubomir Radanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubomir Radanović
Lični podaci
Datum rođenja (1960-07-21)21. jul 1960.(63 god.)
Mesto rođenja Cetinje, FNR Jugoslavija
Državljanstvo SFRJ
Pozicija odbrana
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1977—1981
1981—1988
1988—1990
1990—1991
1991—1992
1992—1995
Lovćen
Partizan
Standard Lijež
Nica
Standard Lijež
Belincona
36
172
62
33
4
(1)
(15)
(3)
(3)
(0)
Reprezentativna karijera
1983—1988 Jugoslavija 34 (3)
Nagrade

Ljubomir Radanović (Cetinje, 21. jul 1960) bivši je jugoslovenski fudbaler, nekadašnji igrač Partizana.

Sportska karijera[uredi | uredi izvor]

Klub[uredi | uredi izvor]

Rođen je 21. jula 1960. godine u Cetinju. Profesionalnu karijeru počeo je u fudbalskom klubu Lovćen sa Cetinja. Igrao je na poziciji odbrambenog igrača. Punu fudbalsku afirmaciju je stekao u dresu beogradskog Partizana, za kojeg je nastupao od 1981. do 1988. godine. Sa „crno-belima” je tri puta osvajao prvenstvo Jugoslavije (1983, 1986, 1987).[1] Odigrao je 172 prvenstvene utakmice za Partizan i postigao 15 golova.

Od 1988. odlazi u inostranstvo, prvo u Belgiju gde je nosio dres Standarda iz Liježa. Ostao je do 1990. godine, a zatim godinu dana je igrao za francuskog prvoligaša Nicu. Zatim je ponovo obukao dres Standarda u sezoni 1991/92.[2] Igračku karijeru je okončao u švajcarskom drugoligašu Belinconi.[3]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 34 utakmice i tri puta bio strelac. Debitovao je 1983. na utakmici protiv Francuske (0:4) u Parizu, a oprostio se 1988. u susretu sa Škotskom (1:1) u Glazgovu.[1] Bio je učesnik Olimpijskih igara 1984. u Los Anđelesu, kada je osvojena bronzana medalja.[4]

Postigao je pobedonosni gol na utakmici protiv Bugarske (3:2) u Splitu 1983, koji je omogućio Jugoslaviji učešće na šampionatu Evrope 1984. godine i svakako je to jedan od značajnijih trenutaka istorije jugoslovenskog fudbala.[1]

Golovi za reprezentaciju
Br. Datum Mesto Protivnik Gol Rezultat Takmičenje
1 21. decembar 1983. Split  Bugarska
3:2
3:2
Kvalifikacije za EP 1984.
2 31. mart 1984. Subotica  Mađarska
2:0
2:1
Prijateljska utakmica
3 16. decembar 1987. Izmir  Turska
1:0
3:2
Kvalifikacije za EP 1988.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Ljudi moji, je li to moguće.”

 — Mladen Delić, sportski komentator, reakcija nakon Radanovićevog gola Bugarskoj 21. decembra 1983.

  1. 1982/83.
  2. 1985/86.
  3. 1986/87.

Privatan život[uredi | uredi izvor]

Radanović ima dvoje dece, sinove Gavrila (rođen 1982) i Marka (1985).[5] Ima firmu koja se bavi sportskim menadžmentom i organizacijom mečeva.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Radanović Ljubomir reprezentativci”. reprezentacija.rs. 23. 12. 2018. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  2. ^ „Ljubomir Radanović - Sport.de”. sport.de. 23. 12. 2018. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  3. ^ „Ljubomir Radanovic - Player Profile”. transfermarkt.com. 23. 12. 2018. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  4. ^ „Ljubomir Radanovic profile”. olympic.org. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  5. ^ „Radanović: Miloš mi spasao karijeru!”. Večernje novosti. 11. 02. 2018. Pristupljeno 23. 12. 2018. 
  6. ^ „"LJUDI, JE LI TO MOGUĆE?" Radanović tri decenije kasnije: Nisam shvatao značaj gola protiv Bugarske”. sport.blic.rs. 08. 06. 2017. Pristupljeno 23. 12. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]