Džomo Kenijata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Džomo Kenijata
Džomo Kenijata 1966.
Lični podaci
Datum rođenja(1897{{month}}{{{day}}})1897.
Mesto rođenjaGatundu, Britanska istočna Afrika
Datum smrti22. avgust 1978.(1978-08-22) (80/81 god.)
Mesto smrtiMombasa, Kenija
ReligijaKatolik
Profesijaučitelj, političar
Porodica
Deca8
Politička karijera
Politička
stranka
Afrička nacionalna unija Kenije
1. predsednik Kenije
12. decembar 1964 — 22. avgust 1978.
Prethodnikfunkcija uspostavljena
NaslednikDanijel arap Moi

Džomo Kenijata (engl. Jomo Kenyatta; Ičaveri, 20. oktobar 1894Mombasa, 22. avgust 1978) je bio prvi premijer (19631964) kao i prvi predsednik (1964 — 1978) Kenije. Smatra se ocem kenijske nacije, i zbog toga i naziv Kenijata (Otac Kenije). Aerodrom u Najrobiju nosi njegovo ime kao i veliki broj institucija u Keniji, ulice, glavni trgovi itd. 20. oktobar se smatra državnim praznikom u Keniji i nosi njegovo ime.

Politička karijera[uredi | uredi izvor]

Pre nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Kenijata je primljen u Zakonodavno Veće Kenije posle puštanja iz zatvora 1961. godine, kada je Kariuki Ndžiri dao svoje mesto u Kigumu (elektoralna oblast u Keniji) njemu. Od 1961. do 1962. je vodio delegaciju KANU-a (Kenijske afričke narodne unije) na prvu i drugu Lankastersku konferenciju u Londonu gde se razmatralo o kenijskom ustavu. Izbori su održani u maju 1963. godine, glavni konkurenti su bili Kenijatina KANU (unitarsti) i KADU (koja se zalagala za federalnu državu). KANU je pobedio osvojivši 83 mesta od 124 ukupno. 1. juna 1963. Kenijata je postao premijer autonomne kenijske vlade, dok je kraljica Elizabeta II ostala vođa države (a posle nezavisnosti kao Kraljica Kenije). Zalagao se da belci doseljenici ne napuste Keniju i propagirao pomirenje.

Posle nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Kenijata je zadržao ulogu premijera posle nezavisnosti koja je proglašena 12. decembra 1963. 1. juna 1964. Kenijata je postao predsednik kada je uspeo da izlobira da parlament promeni ustav, te od Kenije načini republiku, te je postao izvršni predsednik: šef države, predsednik vlade, kao i vrhovni zapovednik oružanih snaga. Vladao je Kenijom na slični način kao i što su ostale afrčke vođe u to doba. Njegova politika se bazirala na postepenoj arfikanizaciji vlade, kroz zadržavanje velikog broja službenika iz Evrope, i njihovo polako zamenjivanje Kenijcima.

10. novembra 1964. KADU se zvanično raspala, i njeni predstavnici su se pridružili KANU-u, formirajući jednu partiju. Kenijata je ponovo izabran 1966. bez protivkandidata, i naredne godine nastavio korigovanje ustava, i jačao svoju moć. KANU je ostala kao jedina politička partija u Keniji.

Na dan 29. januara 1970. položio je zakletvu kao predsednik u budućem periodu. Do kraja njegove vladavine, Kenija je bila jednopartijska zemlja i Kenijata je koristio metode od kazne do rodoljublja, kao i pažljivo postavljanje ljudi u državni aparat, kako bi se što duže održao na vlasti. U nekoliko narednih mandata opet je predstavljao jedinog kandidata za predsednika, te je ostao na čelu države sve do svoje smrti 1978.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Spomenik posvećen Kenijati

Mzee Džomo Kenijata, kako je bio poznat među masama, je bio važan i uticajan državnik u Africi. Smatra se da je on jedan od zaslužnih što je Kenija postala nezavisna kao i da je od nje napravio relativno prosperitetnu kapitalističku državu. Vodio je umereno prozapadnu politiku, kao i antikomunističku ekonomsku filozofiju i spoljnu politiku. Međutim prevideo je neke ključne stvari, poput reforme vlasništva, stvaranje novih institucija, kao i članstvo Kenije u Ujedinjenim nacijama. Za vreme njegove vladavine oformljena je relativno mirna i stabilnu država, razvijala se ekonomija i privlačene su velike količine stranog kapitala, te samim tim i stvorena crna kenijska srednja klasa.

Njegov sin Uhuru Kenijata postao je predsednik Kenije 2013. godine.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]