Avenija Foš, Pariz

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Avenija Foš
(Avenue Foch)
Pogled sa Trijumfalne kapije
Nazvana poFerdinand Foš
Širina120 m
Konstrukcija
Inauguracija1854.
1929. (Avenija Foš)
Drugo
DizajnerŽorž-Ežen Osman
Žan-Šarl Adolf Alfan
Statuszatvorena za javnost
Spomenik Alfanu, rad Žila Dalua

Avenija Foš je avenija u 16. okrugu Pariza, Francuska, koja od 1929. godine nosi ime Ferdinanda Foša, maršala iz Prvog svetskog rata. To je jedna od najprestižnijih ulica u Parizu i jedna od najskupljih adresa na svetu, dom mnogih velikih palata, uključujući one koje pripadaju porodicama Onazis i Rotšild. Rotšildi su nekada posedovali brojeve 19–21. Avenija se prostire od Trijumfalne kapije ka jugozapadu do metro stanice Porte Dofin na ivici Bulonjske šume. To je najšira avenija u Parizu i celom dužinom pruža se i drvored kestena.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Avenija je izgrađena tokom vladavine cara Napoleona III, kao deo velikog plana za obnovu Pariza koji je vodio Napoleonov prefekt departmana Sena, baron Osman. Dizajnirana je da poveže Place d'Etoile (Trg zvezda) sa drugim važnim delom Osmanovog plana, Bulonjskom šumom, novim javnim parkom na zapadnom kraju grada. Prvobitni plan Jacques Ignace Hittorff-a, koji je decenijama ranije dizajnirao Trg Konkord, predviđao je aveniju široku četrdeset metara između moderne avenije Viktora Igoa i moderne avenije Grand Armée (Velike vojske). Osman je ukinuo ovaj plan i umesto toga predvideo je aveniju široku najmanje sto metara, širu od Jelisejskih polja između Trijumfalne kapije i nove Bulonjske šume. Cilj je bio da obezbedi modernim Parižanima impresivnu i veličanstvenu mogućnost da se u kočijama šetaju od centra grada do šume, da vide i budu viđeni. Trebalo je da se zove Avenue de l'Impératrice, Avenija carice, za caricu Evgeniju, suprugu Napoleona III.

Aveniju je sagradio Žan-Šarl Adolf Alfan, glavni inženjer Pariske službe šetališta i parkova, koji je takođe dizajnirao Bolonjsku šumu, Vensensku šumu i druge parkove i trgove koje je izgradio Napoleon III. Gvozdene ograde i lampe dizajnirao je arhitekta Gebrijel Devju, koji je tokom tog perioda dizajnirao svu prepoznatljivu arhitekturu parkova Pariza, od fontana i hramova do kapija i ograda. Konačni projekat sastojao se od centralne avenije širine sto dvadeset metara i dužine 1300 metara, uz koju su prolazili trotoari za pešake, staze za jahanje konjanika i ukrštene uličice, sa redovima kestena i ukrašena ukrasnim travnjacima i baštama po celoj dužini egzotičnim cvećem i biljkama. To je, u stvari, bio produžetak Bulonjske šume i bio je direktno povezan sa avenijama i stazama parka.[1]

Otvorena je 1854. godine, odmah je bila popularna među Parižanima, ali nije dugo zadržala ime. Nakon pada Napoleona III 1870. godine, naziv je promenjen iz Avenija carice u Avenija generala Uriša, a zatim 1875. u Avenija Bulonjske šume. Naziv je ponovo promenjen 1929. godine u Avenija Foš, po heroju Prvog svetskog rata, koji je umro te godine.

Tokom Drugog svetskog rata ulica je dobila nadimak «avenija Boš» od strane Parižana („Boš“ je sleng reč za „nemački“).[2] Sedište Gestapoa nalazilo se jedno vreme pod brojem 72, a kancelarija Odeljenja IV B4 Gestapoa, koja je bila odgovorna za hapšenje i deportaciju francuskih Jevreja u koncentracione logore, imala je kancelariju u broju 31.[3] Britanski agent Piter Čerčil mučen je na petom spratu broja 84. Preživeo je rat.[4]

Avenija Foš, Pariz

Vrtovi[uredi | uredi izvor]

Vrtovi Avenije Foš zauzimaju prostor od 6,62 hektara, u prostoru dužine 1200 metara i širine 140 metara. Pored četiri hiljade stabala koja se nižu pored te avenije, u vrtu je prvobitno bilo zasađeno 2.400 različitih vrsta drveća i biljaka, čineći ga, kako je napisao Alfan, „svojevrsnom botaničkom baštom“. Mnoga originalna stabla i dalje se mogu naći u baštama, uključujući drvo kestena iz Indije, obima 4,7 metara; iz 1852. godine, brest iz Sibira, obima 3,8 metara (1852); i džinovsko drvo katalpe obima 3,5 metra (1852).[5]

U vrtovima se nalazi spomenik Alfanu, koji je otkriven 14. decembra 1899.

Zgrada u aveniji Foš

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene i citati[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Patrice de Moncan, Paris- Les jardins du Baron Haussmann. pp. 118-120.
  2. ^ Larry Collins, Fortitude, Robert Laffont, Paris, 1985, p. 84.
  3. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 2013-05-18. g. Pristupljeno 2013-04-15. 
  4. ^ Purnell, Sonia (9. 4. 2019). A Woman of No Importance (Kindle izd.). Viking. str. 191. 
  5. ^ Jarrassé, Dominique, Grammaire des jardins Parisiens, p. 159-161.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Jarrassé, Dominique (2009). Grammaire des jardins Parisiens. Parigramme. ISBN 978-2-84096-476-6. 
  • Patrice de Moncan, Paris- les jardins du Baron Haussmann, Les Éditions du Mécène, Paris, (ISBN 978-2-9079-70914)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]