Akaciri
Akaciri, Akacirsi ili Acatiri (grč. Άκατίροι, Άκατζίροι, Akatiroi, Akatziroi[1], lat. Acatziri) su bili pleme koje je živelo severno od Crnog mora, iako se činilo da je Krimski grad Herson u šestom veku bio pod njihovom kontrolom.[2][3] Jordanes (fl. 551) ih je nazvao moćnim narodom, ne zemljoradnicima, već stočarima i lovcima.[4] Njihova etnička pripadnost je neutvrđena: istoričar iz 5. veka Prisk ih opisuje kao etničke (etnos) Skite, ali se pominju i kao Huni (Akatiri Hunni[1]). Njihovo ime je takođe povezano sa Agatirsima.[1][4] Međutim, prema E. A. Tompsonu, svaku pretpostavljenu vezu između Agatirsija i Akacirija treba potpuno odbaciti.[5]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rimski car Teodosije II (v. 402–450) poslao je poslanika Akacirima pokušavajući da ih odvoji od saveza sa hunskim vladarom Atilom (435–453),[6] pokušavajući da izazove borbe koje su takođe usledile.[7] 447. ili 448. godine Huni su uspešno vodili kampanju protiv Akacirija.[8] Godine 448. ili 449., kako beleži Prisk, „Onegez je zajedno sa najstarijom Atilinom decom bio poslat u Akateri, skitski narod, koje je dovodio u savez sa Atilom“.[9] Pošto su plemenima i rodovima Akacira vladali različiti vođe, car Teodosije II je pokušavao darovima da širi neprijateljstvo među njima, ali darovi nisu uručeni prema rangu, Karadak (Kouridachos) je upozorio i pozvao Atilu da se zajedno bore protiv ostalih vođa Akacira.[10] Tako je Atila i učinio, Karadak je ostao sa svojim plemenom ili klanom na sopstvenoj teritoriji, dok je ostatak Akacirija postao potčinjen Atili.[10] Atilin sin Elak je postavljen za vladara Akacira.[8] Prema Denisu Sinoru (1990), itoričaru, Saraguri su ih apsorbovali 460-ih.[4]
Vladari[uredi | uredi izvor]
Atilina dinstija[uredi | uredi izvor]
Beleške[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Nije potvrđeno da su Elakova braća vladala Akacirima nakon Elakove smrti u Bitci na reci Nedao (454). Dengizih je zajedno sa svojim mlađim bratom Ernakom vladao Hunskim carstvom sve do njegove smrti 469. godine, dok je ovaj, koji ga je nadživeo, nastavio da vlada delovima carstva nakon toga, verovatno živeći u oblasti Dobrudža.[13][14]Prema Sinoru, Akaciri su apsorbovani od strane Saragura 460-ih godina.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Robert Gordon Latham (1860). Opuscula. Essays Chiefly Philological and Ethnographical. William & Norgate. str. 176–.
- ^ Blockley 1992, str. 73.
- ^ Atwood 2012, str. 48.
- ^ a b v g Sinor 1990, str. 191.
- ^ Thompson 1948, str. 95.
- ^ Blockley 1992, str. 65.
- ^ Blockley 1992, str. 140.
- ^ a b v Sinor 1997, str. 336.
- ^ Given 2015, str. 55.
- ^ a b Given 2015, str. 56.
- ^ Maenchen-Helfen, Otto J. (2022). Knight, Max, ur. The World of the Huns Studies in Their History and Culture. University of California Press. str. 272. ISBN 9780520357204. Pristupljeno 19. 10. 2022.
- ^ Kim, Hyun Jin (2015). The Huns. Taylor & Francis. str. 86. ISBN 9781317340911. Pristupljeno 19. 10. 2022.
- ^ Given 2015, str. 154.
- ^ Peter Heather The Fall of the Roman Empire: A New History of Rome and the Barbarians. Oxford University Press. 2007. str. 469. ISBN 9780195325416.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blockley, R. C. (1992). East Roman Foreign Policy: Formation and Conduct from Diocletian to Anastasius. Cairns. ISBN 978-0-905205-83-0.
- Given, John P. (2015). The Fragmentary History of Priscus: Attila, the Huns and the Roman Empire, AD 430–476. Arx Publishing. ISBN 9781935228141.
- Henning, W. B. (1952). „A Farewell to the Khagan of the Aq-Aqatärān”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies. 14 (3): 501—522. S2CID 163066705. doi:10.1017/S0041977X00088480.
- Pritsak, Omeljan (septembar 1978). „The Khazar Kingdom's Conversion to Judaism” (PDF). Harvard Ukrainian Studies. II.3: 261—281.
- Golden, Peter B. (2011). Hriban, Cǎtǎlin, ur. Studies on the Peoples and Cultures of the Eurasian Steppes.
- Sinor, Denis (1990). The Cambridge History of Early Inner Asia. Cambridge University Press. str. 191—. ISBN 978-0-521-24304-9.
- Sinor, Denis (1997). Studies in Medieval Inner Asia. Ashgate. ISBN 978-0-86078-632-0.
- E. A. Thompson A History of Attila and the Huns. Oxford: Clarendon Press. 1948. ISBN 978-0-837-17640-6.Atwood notes that Jordanes describes how the Crimean city of Chersonesus, "where the avaricious traders bring in the goods of Asia", was under the control of the Akatziri Huns in the sixth century.Ammianus, Marcellinus (1939), AMMIANUS MARCELLINUS ROMAN ANTIQUITIES - Book XXXI (Vol. III of the Loeb Classical Library edition)
- Atwood, Christopher P. (2012). „Huns and Xiōngnú: New Thoughts on an Old Problem”. Ur.: Boeck, Brian J.; Martin, Russell E.; Rowland, Daniel. Dubitando: Studies in History and Culture in Honor of Donald Ostrowski. Cambridge University Press. str. 27—52. ISBN 978-0-8-9357-404-8.