Albatros B.II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Albatros B.II[1]
Albatros B.II
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1914.
Uveden u upotrebu1914.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Dužina8,00
Razmah krila12,80
Visina3,15
Površina krila40,12
Prazan723
Normalna poletna1071
Klipno-elisni motor1 h Mercedes D.I
Snaga1 x 77 kW
Brzina krstarenja110 km/h
Maks. brzina na H=0120 km/h
Dolet700 km
Plafon leta3.000 m
Brzina penjanja80 m/min

Albatros B.II (nem. Albatros B.II) je jednomotorni, dvokrilni avion koje je u toku Prvog svetskog rata razvila i proizvodila nemačka firma Albatros Flugzeugwerke za potrebe nemačkog vazduhoplovstva i ratne mornarice a na osnovu licence Phönix Flugzeugwerke iz iz Beča za potrebe Austrougarskog vazduhoplovstva.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Avion Albatros B.II je konstruisao Robert Telen (Robert Thelen) na bazi svog aviona Albatros B.I, iz 1913. godine. Avion je služio kao nenaoružani izviđački avion do 1915. godine, ali je potom zamenjena snažnijim i naoružanim avionima serije C. Zbog svojih odličnih letačkih karakteristika, ekonomičnosti i pouzdanosti korišćen je kao avion za obuku pilota do kraja Prvog svetskog rata.

Avion se proizvedio sa motorima Mercedes D.I od 100 KS, Benz Bz.II od 110 KS i Mercedes D.II od 120 KS. U verziji B.IIа avion je imao ojačani ram i motor Mercedes D.II ili Argus Ас II (oba po 120 KS).

Albatros B.II je bio polazni model za dalji razvoj izviđačkog aviona C.I, koji je bio razvojni model čitave serije aviona koja je dosegla do C.XIII (trinaest tipova aviona).

Ruski avioni Lebedev-11 i Lebedev-12 izgrađeni su po uzoru na zarobljeni avion Albatros[2].

Verzija Albatros W.1 je hidroavion zasnovan na modelu Albatros B.II. Stajni trap je zamenjen plovcima a povećana je i površina krila.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Aavion Albatros B.II raspored posade
Aavion Albatros B.II sa hladnjacima ispod gornjeg krila (Muzej poljskog vazduhoplovstva)
Aavion Albatros B.II sa hladnjacima sa strane trupa
Aavion Albatros B.II u Muzeju švedsog vazduhoplovstva

Trup mu je pravougaonog poprečnog preseka, polumonokok konstrukcije. Prednji deo, u kome je bio smešten motor je bio delimično obložen aluminijumskim limom, na kome su se nalazili otvori za izlazak toplog vazduha iz motorskog prostora a ostali deo trupa je bio oblepljen drvenom lepenkom. U trupu su se nalazile dve odvojene otvorene kabine u tandem rasporedu (jedna iza druge). U prvoj kabini je sedeo izviđač (strelac) a pilot na drugoj poziciji. Ovakav raspored je kasnije promenjen jer nije odgovarao ni pilotu ni izviđaču.

Pogonska grupa: Ovaj avion je koristio kao motor linijski tečnošću hlađeni motor Mercedes D.I snage 105KS na čijem vratilu je bila nasađena drvena dvokraka vučna elisa fiksnog koraka. Položaj hladnjaka za rashladnu tečnost kod ovog aviona je rešen na dva načina: Prvi je hladnjak smešten ispod gornjeg krila. Drugi način je postavljnje hladnjaka za hlađenje rashladne tečnosti motora na spoljnim bočnim stranicama trupa u nivou prednje kabine.

Krila su bila drvene konstrukcije presvučena impregniranim platnom relativno tankog profila. Krila su između sebe bila povezana sa četiri pari paralelnih upornica. Zatezači su bili od klavirske čelične žice. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila na gornjim krilima. Krila su bila pravougaonog oblika sa polukružnim krajevima. Donje krilo je bilo nešto kraće od gornjeg krila. Konstrukcije repnih krila i vertikalni stabilizator kao i kormilo pravca su bila napravljena od drveta presvučena platnom. Horizontalni repni stabilizatori su bili upornicama sa donje strane oslonjeni na trup aviona.

Stajni trap je bio klasičan, fiksan sa krutom osovinom i bicikl točkovima. Amortizacija udara pri sletanju aviona se obavljala pomoću gumenih kaiševa a na repnom delu se nalazila elastična drvena drljača.

Naoružanje: Avion nije bio naoružan.

Varijante[uredi | uredi izvor]

  • B.II - Standardni proizvodni model razvijen iz B.I u proizvodnju ušao 1914;
  • B.IIa - Poboljšana verzija B.II, ojačani ram, hladnjak pomeren na prednju ivicu gornjeg krila, motori: Mercedes D.II snage 120 KS ili Argus As III.
  • B.II (Ph) series 23 - Proizvodnja B.II-a u Beču, Phönix Flugzeug-Werke AG za Austrougarsko vazduhoplovstvo.
  • B.II (Ph) series 24 - Proizvodnja B.II-a u Beču, Phönix Flugzeug-Werke AG za Austrougarsko vazduhoplovstvo.
  • W.1 - Hidroavion sa plovcima i motorom Benz Bz.III snage 150 KS (112 kW).
  • Thulin C - licencna proizvodnja B.II-a u AB Thulinverken, za švedsko vazduhoplovstvo.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

  • Nemačka je koristila Albatros B.II kao izviđački avion do 1915. godine, zatim kao školski avion do 1928. godine.
  • Poljsko vazduhoplovstvo je koristilo ukupno 24 Albatros B.II i B.IIa za obuku pilota sve do 1920. godine.
  • Švedsko vazduhoplovstvo je koristilo 42 aviona ovog tipa sve do 1929. godine[3].
  • Finska je koristila 5 aviona ovog tipa kupljenih u Švetkoj 1918. godine.
  • Letonija je 1920. godine osnovala Letonsku vazduhoplovnu školu sa avionom Albatros B.II koga su napustile nemačke trupe.
  • Litvanija je koristila 6 nemačkih B.II (+1 kao izvor rezervnih delova) i 2 B.II koja su sami izgradili, između juna 1919. i početka 1930-ih.

Sačuvani primerci[uredi | uredi izvor]

U poljskom Muzeju vazduhoplovstva u Krakovu se čuva jedan primerak ovog aviona koji je izložen kao muzejski eksponat. Drugi primerak ovog aviona je izložen u Muzeju švedskog vazduhoplovstva u Linkopingu kao muzejski eksponat.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 122. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ Šavrov, V.B. (2002). Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g. (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. str. 180. ISBN 5-217-03112-3. 
  3. ^ https://www.avrosys.nu/aircraft/Skol/401sk1/401Sk1.htm

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 122. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Šavrov, V.B. (2002). Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g. (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. str. 180. ISBN 5-217-03112-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]