Aleksandra Cana Marjanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
aleksandra cana marjanović
Aleksandra Cana Marjanović
Lični podaci
Datum rođenja(1910-01-26)26. januar 1910.
Mesto rođenjaPopović, kod Sopota,  Kraljevina Srbija
Datum smrti5. mart 1942.(1942-03-05) (32 god.)
Mesto smrtiJajinci, kod Beograda, Srbija Srbija
Profesijaučiteljica
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Osnovna škola i spomenik Cani Marjanović u Ralji

Aleksandra Cana Marjanović (Popović, kod Sopota, 26. januar 1910Jajinci, kod Beograda, 5. mart 1942) je bila učiteljica i učesnica Narodnooslobodilačke borbe.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 26. januara 1910. godine u selu Popoviću, kod Sopota. Osnovnu školu je završila u rodnom mestu, a gimnaziju i Učiteljsku školu u Beogradu.[1]

Svoju prvu učiteljsku službu je dobila u selu Pečanica, kod Velikog Gradišta, 1929. godine. U ovom selu je provela tri godine, a 1932. godine je prešla da radi u rodnom selu. Radila je u školi na Druminama, koja je bila smeštena u privatnoj zgradi Nenada Matejića. Zajedno sa učiteljem Mićom Markovićem, aktivno se zalagala za izgradnju nove školske zgrade, koja je bila izgrađena 1936. godine. Godine 1938, je prešla da radi u centralnoj školu u Popoviću.[1][2]

Još kao učenica gimnazije Cana se priključila omladinskom revolucionarnom pokretu. Kasnije tokom službovanja, družila se sa učiteljem Mićom Markovićem, koji je bio stari komunista i član KPJ od 1920. godine, od koga je dobila prva saznanja o komunizmu i preko koga se uključila u revolucionarni pokret. Bila je aktivna u učiteljskom udruženju komunista, ali i Sreskom učiteljskom udruženju. Pored rada sa đacima, radila je i na prosvećivanju starijih. Okupljala je meštane sela i držala im razne kurseve.[1][2]

Godine 1939, Mirko Tomić, član Mesnog komiteta KPJ za Beograd, je obnovio rad partijske ćelije u Popoviću i Canu primio u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Ona je tada bila određena za sekretara partijske ćelije. Potom se veoma angažovala na partijskom radu, pa je sa učiteljem Branom Aksentijevićem, krajem 1939. godine formirala partijsku ćeliju u Rogači. Krajem 1941. godine, Mirko Tomić je formirao i Sreski komitet KPJ za Kosmaj, u čije je članstvo primljena i Cana Marjanović.[1][2]

Posle okupacije Jugoslavije, 1941. godine, Cana je veoma aktivno radila na oganizovanju ustanka. Zajedno sa Jelicom Milovanović, učiteljicom iz Ropočeva, obilazila je sela po Kosmajskom srezu i radila na okupljanju naroda i omladine u Narodnooslobodilački pokret (NOP) i Kosmajski partizanski odred. Bila je član prvog Narodnooslobodilačkog odbora formiranog u selu Popoviću.[1][2]

Početkom decembra 1941. godine pripadnici Srpske državne straže iz Ralje, pod komandom majora Milana Kalabića su blokirali Popović i izvršili raciju, u kojoj su bila uhvaćena trojica partizana iz Kosmajskog odreda. U znak odmazde, oni su tada uhapsili veću grupu meštana, za koje su znali ili sumnjali da su pristalice i pomagači NOP-a. U ovoj grupi je bila uhapšena i Cana.[2]

Posle nekoliko dana provedenih u zatvoru u Ralji, gde su svi bili tučeni i maltretirani, Cana je zajedno sa Borislavom Sekulićem, bila odvedena u Beograd, gde je predata Specijalnoj policiji. Posle dvodnevnog mučenja u zatvoru, pošto ništa nije odala, bila je prebačena u logor na Banjici.[1][2]

Streljana je 5. marta 1942. godine na strelištu u Jajincima, kod Beograda. Tog dana streljana je veća grupa političkih zatvorenika komunista, među kojima su bili – Minja Đilas, Natalija Dugošević, Danica Minić, Natalija Nedeljković Nana, Ružica Milanović i dr.[1]

Ukazom Predsedništva AVNOJ-a posthumno je 6. jula 1945. odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda.[3]

U znak sećanja na Canu Marjanović njeno ime nosi osnovna škola u Ralji.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e Žene Srbije u NOB 1975.
  2. ^ a b v g d đ Dimitrijević: Kosmaj u NOB 1973.
  3. ^ „Službeni list DFJ 90/45” (PDF). slvesnik.com.mk. 20. 11. 1945. str. 974. 
  4. ^ „OŠ Cana Marjanović” (Saopštenje). 25. 9. 2015. [mrtva veza]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dragoslav Dimitrijević Beli „Kosmaj u NOB“. NIP „Četvrti juli“, Beograd 1972. godina.
  • Žene Srbije u NOB. „Nolit“ Beograd, 1975. godina.