Ađutant

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Francuski ađutant (nosi oznaku na rukavu) u Napoleonovim ratovima.

Ađutant (reč je latinskog porekla i označava „pomoćnika”) je oficir dodeljen vojnim starešinama za obavljanje sekretarskih poslova.

Jedan ili više ađutanata, obično višeg čina, dodeljuju se obično za lično obezbeđenje i obavljanje određenih zadataka i tada se nazivaju se ličnim ađutantima. Sa druge strane ako je oficir dodeljen za obavljanje opštih administrativnih i personalnih poslova i regulisanje službe u jedinicama ili štabu, onda se naziva trupni ađutant. Razlikuju se od ostalih oficira u vojsci po dekorativnom gajtanu koji se nosi na ramenu (akselbender). U Kraljevini Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji od ustanovljenja čina vojvode, po vojnom zakonu oficiri ovog ranga nakon odlaska u penziju imali su pravo na svog ličnog ađutanta. Oficiri nižih činova u ađutanturi se nazivaju ordonansima i u JNA nisu postojali.

Prvi ađutant[uredi | uredi izvor]

Prvi ađutant je vojno lice dodeljeno i direktno potčinjeno vrhovnom komandantu kako bi regulisao službu više ađutanta. Upućen je u sve državne i vojne tajne u porodični i lični život svog suverena. Uz njegovu saglasnost dolazi se do šefa države. Najčešće je u generalskom ili admiralskom rangu. U Kopnenoj vojsci i Vazduhoplovstvu je u činu brigadni general ili general-major (u nekim armijama divizijski general), može biti ali retko u činu general-potpukovnika (korpusni general). U Mornarici je u činovima komodor ili kontra-admiral, a izuzetno retko u činu vice admirala.[1][2] Trenutni prvi ađutant je komandant garde Vojske Srbije.

Prvi ađutanti[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Kasniji Pukovnik
  2. ^ a b Kasniji General
  3. ^ a b Kasniji Divizijski general
  4. ^ a b v g Kasniji Armijski general

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gažević, Nikola (1970). Vojna enciklopedija (knjiga 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 12—13. 
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 18. ISBN 86-331-2075-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]