Ajzaja Berlin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ajzaja Berlin
Ajzaja Berlin 1983. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1909-06-05)5. jun 1909.
Mesto rođenjaRiga, Ruska Imperija
Datum smrti5. novembar 1997.(1997-11-05) (88 god.)
Mesto smrtiOksford, Ujedinjeno Kraljevstvo
ObrazovanjeKoledž Korpus Kristi, St Pols škola
Filozofski rad
Škola filozofije
Uticaji od

Ajzaja Berlin (u nekim tekstovima na srpskom Isaija, engl. Isaiah Berlin, IPA: aɪˈzaɪə,[4] 6. jun 19095. novembar 1997), britanski istoričar ideja i filozof.[5] Rođen je u Rigi u Letoniji a u Ujedinjeno Kraljevstvo je došao 1921.[6] Razvio je teoriju o obliku liberalnog kapitalizma koji se zasniva na njegovoj životnoj posvećenosti empiricizma i uticaju ideja mislilaca koji se suprostavljaju prosvetiteljstvu uključujući Vikoa (16681774), Herdera i Aleksandra Hercena (18121870). Osnov Berlinove filozofije je verovanje u moralni pluralizam odnosno uverenje da je sukob vrednosti sastavni deo ljudskih života. U svom najpoznatijem delu Četiri ogleda o slobodi (1958) vrednosti negativne slobode stavljao je iznad pozitivne slobode. Berlinova dela predstavljaju odbranu zapadnog liberalizma od totalitarizma.

Rođen u Rigi (sada glavni grad Letonije, tada deo Ruskog carstva) 1909. godine, preselio se u Petrograd, Rusija, sa šest godina, gde je bio svedok revolucija 1917. Godine 1921, njegova porodica se preselila u Veliku Britaniju, i školovao se u školi St Pauls, London i Korpus Hristi koledžu u Oksfordu.[7] Godine 1932, u uzrastu od dvadeset tri godine, Berlin je izabran za nagradnu stipendiju na Ol Souls koledžu u Oksfordu. Pored sopstvenog plodnog rada, prevodio je dela Ivana Turgenjeva sa ruskog na engleski, a tokom Drugog svetskog rata radio je za Britansku diplomatsku službu. Od 1957. do 1967. bio je Čičelski profesor društvene i političke teorije na Univerzitetu u Oksfordu. Bio je predsednik Aristotelovskog društva od 1963. do 1964. Godine 1966. odigrao je ključnu ulogu u stvaranju Volfson koledža u Oksfordu i postao njegov osnivački predsednik. Berlin je imenovan za CBE 1946. godine, proglašen je vitezom 1957. i dodeljen mu je Orden za zasluge 1971. On je bio predsednik Britanske akademije od 1974. do 1978. Takođe je dobio nagradu Jerusalima 1979. za svoju doživotnu odbranu građanskih sloboda, i 25. novembra 1994. dobio je počasni stepen doktora prava na Univerzitetu u Torontu, za koju je priliku pripremio „kratki kredo” (kako ga je nazvao u pismu prijatelju), sada poznat kao „Poruka za Dvadeset prvi vek“, da se pročita u njegovo ime na svečanosti.[8]

Objavljeni radovi[uredi | uredi izvor]

Osim Nedovršenog dijaloga, sve knjige/izdanja navedena od 1978. nadalje uređivao je (ili, gde je navedeno, zajedno uređivao) Henri Hardi, a sve osim Karla Marksa su kompilacije ili transkripti predavanja, eseja i pisama. Dati detalji se odnose na prvo i najnovije izdanje u Velikoj Britaniji i aktuelno izdanje u SAD. Većina naslova je dostupna i kao e-knjige. Dvanaest naslova označenih sa '+' dostupno je na američkom tržištu u revidiranim izdanjima Prinston Universiti Presa, sa dodatnim materijalom iz Berlina i (osim u slučaju Karla Marksa) novim predgovorima savremenih autora; 5. izdanje Karla Marksa je takođe dostupno u Velikoj Britaniji.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cherniss, Joshua; Hardy, Henry (25. 5. 2010). „Isaiah Berlin”. Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 7. 3. 2012. 
  2. ^ Rosen, Frederick (2005). Classical Utilitarianism from Hume to Mill. Routledge. str. 251. „According to Berlin, the most eloquent of all defenders of freedom and privacy [was] Benjamin Constant, who had not forgotten the Jacobin dictatorship 
  3. '^ Brockliss, Laurence; Robertson, Ritchie (2016). Isaiah Berlin and the Enlightenment. Oxford University Press. „Berlin refers to Diderot and Lessing as 'two of my favorite thinkers in the eighteenth century. 
  4. ^ „Definition of Isaiah | Dictionary.com”. www.dictionary.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-19. 
  5. ^ „BBC News | UK | Philosopher and political thinker Sir Isaiah Berlin dies”. news.bbc.co.uk. Pristupljeno 2021-01-19. 
  6. ^ Isaiah Berlin: In conversation with Steven Lukes, Isaiah Berlin and Steven Lukes, Salmagundi,No. 120 (FALL 1998), pp. 52–134
  7. ^ „Concepts and Categories – Philosophical Essays” (PDF). Pimlico. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 05. 2016. g. Pristupljeno 6. 9. 2016. 
  8. ^ The New York Review of Books, 23 October 2014, "A Message to the 21st Century", http://www.sjpcommunications.org/images/uploads/documents/Isaiah_Berlin.pdf Arhivirano 9 januar 2021 na sajtu Wayback Machine
  9. ^ „The Age of Enlightenment” (PDF). 2017. Pristupljeno 29. 8. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]