Berislavci

Koordinate: 42° 18′ 05″ S; 19° 13′ 02″ I / 42.3015° S; 19.217166° I / 42.3015; 19.217166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Berislavci
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaZeta
Stanovništvo
 — (2011)489
Geografske karakteristike
Koordinate42° 18′ 05″ S; 19° 13′ 02″ I / 42.3015° S; 19.217166° I / 42.3015; 19.217166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Berislavci na karti Crne Gore
Berislavci
Berislavci
Berislavci na karti Crne Gore
Ostali podaci
Pozivni broj020
Registarska oznakaPG

Berislavci je naselje u opštini Zeta u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 489 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 448 stanovnika). Ovdje je riječ o selu koje je u prošlosti najneposrednije bilo vezano za glavni izlaz Zetske ravnice na Skadarsko jezero — za područje Plavnice. Takav položaj i plodno tle, makar što je izloženo jezerskom povodnju, vršili su glavni uticaj na njegov razvoj. Njegov atar ograničavaju linije: sa sjevera Šemova lokva — Šušunja; sa istoka Velje njive — Pernički potok — Zetica; sa juga Skadarsko jezero i sa zapada Popa Mata guvno — Brnjak — Valjeza — rijeka Plavnička. Sa prosječnom dužinom od oko 4 km i širinom od oko 2,2 km, tako uokviren atar zahvata površinu od oko 8,5 km2.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prijezerski položaj, naročito u vremenu kada je jezero bilo manje, dao je povoljnu ekološku osnovu za rani nastanak i ovog naselja, mada praistorijski ostaci na njegovoj lokaciji još nijesu pronaćeni. Nema o njemu, takođe, ni onih najranijih srednjovjekovnih pomena. Ali, i po prvim i kasnijim pomenima njegovim ia koje nailazimo, može se reći da ono ulazi u red starijih naselja Zete. Samim početkom XV vijeka (1408) godine, za vrijeme Jelene i Balše III, ovdje se pominje »dvor u Berislavićima« (sjeverno od Skadarskog jezera).  Pominju se, zatim, i kao Verisanzi u poznatom Vranjinskom ugovoru (1455. godine) izmeću Mletaka i Stefana Crnojevića. Nalazimo ih i u turskom defteru iz 1523. godine, gdje su, kao »novi posjedi zemljišta u selima izvan Crne Gore«, zavedeni Karabež, Plavnica i Berislavci. U drugoj polovini XVI vijeka i u ovom selu, pored drugih pomenutih, »ubrzano se odvijao proces prelaženja baština iz ruku hrišćana u ruke muslimana«. A u jednom zapisu iz 1581. godine kaže se: »da se zna bi plima velika po vsoj Zeti i potonuše polja po Zeti do Berislav Orec« (Berislavci). Godine 1614. selo je, prema Boličinom popisu, imalo 30 kuća sa 79 stanovnika. »Možda je ovo selo u starini bilo najnaprednije i glavno mjesto zetske vlastele. Po predanju, tu je Ivan Crnojević imao svoja dobra, tu se i danas jedno mjesto zove Ivan polje« (A. Jovićević).


Godine 1925. Jovićević je u selu popisao 73 kuće sa 29 bratstava, a po zvaničnom popisu tada je bilo 75 domaćinstava sa 309 stanovnika. Do 1941. godine broj prvih se popeo na 82, a drugih na 350, da bi ih u narednom pohšsu (1948) bilo 74:334.

U 1941. godini u ovom razgranatom selu sa 82 kuće bilo je sedam zaselaka, i to: Stobor (30 dom.), Markuška Mahala (20), Madžarevića Mahala (12), Mokanića (Popovića) Mahala (10), Ćilija (5) , Valjeza (2) i Duge Njive (2). Od svih kuća samo ih je osam bilo na konobi (u Stoboru i Iiliji po 3 i u Markuškoj Mahali 2). Selo je imalo po oko 60 — 70 pojata za stoku i svinjarnika, a živinarnika mnogo manje. Najveća gustina naseljenosti bila je u Valjezi i Stoboru. Sve kuće su koristile samo ognjište.

Selo je imalo dvije crkve, ali ne i školu. Stara crkva nalazila se u južnom dijelu sela (zaselak Valjeza). Zbog njene ugroženosti poplavama, javila se potreba za izgradnju druge, koja je podignuta 1899. godine (Posljednji ostaci stare crkve propali su prilikom zemljotresa 1979. godine). Za vrijeme Turaka, pored dviju džamija (u Goričanima i Golubovcima), treća je postojala u ovom selu (zaselak Nilija).

Pored povoljnih veza sa pomenutim glavnim putevima Zete, selo je, budući na domaku Plavnice, najviše koristilo, posebno do Podgorice, uskotračnu željeznicu koja je prolazila istočnim krajem sela. Kroz atar sela, pak, vodili su putevi do svih dijelova naselja, pa i njihovih imovinskih potesa. Postojeće komunice u selu činili su i ti putevi zajedno sa prostorom koji se pružao uz njih. Bili su to: Velji put (glavna veza sa selom), put od Neškove ograde, put od Livadice i put za Plavničke bostane.

V Markuškoj Mahali je 1918. godine otvorena privatna kafana, a 1922. i omanja »doganja«, u kojoj su se, kao i u bjelopoljskoj, mogli kupiti osnovni artikli.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Berislavci živi 369 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,0 godina (36,7 kod muškaraca i 37,3 kod žena). U naselju ima 115 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 4,25.

Ovo naselje je većinski naseljeno Crnogorcima (prema popisu iz 2003. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 334
1953. 394
1961. 381
1971. 381
1981. 400
1991. 448 447
2003. 497 489
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Crnogorci
  
355 72,59%
Srbi
  
61 12,47%
Hrvati
  
1 0,20%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

https://www.poreklo.rs/2013/03/24/poreklo-prezimena-selo-berislavci-podgorica/

  1. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  2. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  3. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]