Boks na Letnjim olimpijskim igrama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sport Boks
Osnovano 1904. god.; pre 120 godina (1904)
Prvo održavanje 1904. u muškoj, 2012. u ženskoj konkurenciji
Broj održavanja 26 u muškoj i 3 u ženskoj konkurenciji
Broj kategorija 8 u muškoj i 5 u ženskoj konkurenciji
Upravno telo IOK
Najviše medalja  SAD 117
zlatnih (50); srebrnih (27); bronzanih (40)

Boks se na Olimpijskim igrama prvi put pojavljuje 1904. godine. Samo jednom je izostavljen iz olimpijskog programa i to 1912. godine kada je Stokholm, kao domaćin, odlučio da boks bude jedan od tri sporta koji se neće naći u programu za tu godinu[1].

Sve do Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine boks je imao samo mušku deo turnira, da bi u prestonici Engleske po prvi put napravljeno takmičenje i za dame[2].

Muškarci se takmiče u osam različitih težinskih kategorija, dok se dame takmiče u pet.

Prvu zlatnu olimpijsku medalju 1904. godine osvojio je u pero-lakoj kategoriji Amerikanac Džordž Fajngen pobedivši u finalu svog sunarodnika Majlsa Burkija tehničkim nokautom[3][4].

Prva dama koja je osvojila zlatnu medalju je Nikolo Adams koja je predstavljajući Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine u finalu na poene savladala Kineskinju Čančan sa 16:9[5][6]

Kubanci Feliks Savon i Teofilo Stivenson kao i Mađar Laslo Pap jedini su takmičari sa po tri osvojene zlatne medalje[7].

Rus Mihail Miša Alojan jedini je bokser kome je zbog dobinga oduzeta medalja. Miša je zbog korišćenja nedozvoljenih supstanci ostao bez srebrne medalje (kategodija do 52 kg) na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, pa mu je dodeljena bronzana medalja[8]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]