Boleslav III Pjast

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boleslav III Pjast
Boleslav III Pjast, rad Jana Matejka
Lični podaci
Datum rođenja(1086-08-20)20. avgust 1086.
Mesto rođenjaverovatno Plock, Kraljevstvo Poljska
Datum smrti28. oktobar 1138.(1138-10-28) (52 god.)
Mesto smrtiverovatno Skarišev, Kraljevstvo Poljska
GrobKatedrala u Plocku
Porodica
SupružnikZbislava od Kijeva, Salomea od Berga
PotomstvoVladislav II Pjast, Ričeza Poljska, Boleslav IV Pjast, Mješko III Pjast, Dobroniga od Poljske, Judit od Poljske, Henri od Sandomježa, Agnes od Poljske, Kazimir II Pravedni
RoditeljiVladislav I Herman
Judita Bohemijska
DinastijaPjastovi
Veliki vojvoda Poljske
Period1102—1138.
PrethodnikVladislav I Herman
NaslednikVladislav II Pjast
SavladarZbignjev Pjast

Boleslav III Pjast (20. avgust 1086, verovatno Plock - 28. oktobar 1138, verovatno Skarišev) je bio veliki vojvoda Poljske i jedan od najpoznatijih poljskih vladara. Vladao je od 1102. godine do 1138. godine.

Otac mu je bio Vladislav |I Pjast, veliki vojvoda, a majka Judita Bohemijska. Boleslav je imao određenu krivinu u uglu usta, ali se trudio da usne drži pravilno. Zbog te mane zvali su ga i Boleslav Krivousti.

Borio se oko prestola s bratom, oslanjajući se na Kijevsku Rusiju. čijom se princezom Zbislavom oženio 1103. godine. Do 1106. godine svom bratu Zbignjevu i Bohemiji je oduzeo Velikopoljsku i Kujaviju, pa je 1107. godine osvojio i poslednju bratovljevu oblast, Mazoviju, i proglasio se za velikog vojvodu. Posle ovoga objavio je rat Svetom rimskom carstvu i Bohemiji i 1109. pobedio ih je, a brata je oslepeo.

Godine 1114. umrla je Zbislava, a on se sledeće godine oženio Salomejom fon Berg-Šelkingen. Posle ovoga on do 1122. godine pokrštava Pomeraniju i onda objavljuje rat Svetom rimskom carstvu. Boleslav je nastojao očuvati nadbiskupiju Gnjezno, a na samrti je državu podelio svojim sinovima, dok je on nastavio vladati u Malopoljskoj.

Boleslav kao zarobljenik u Bohemiji[uredi | uredi izvor]

Godine 1093. zbog ne plaćenog danka iz 1092. godine bohemijski knez Bratislav II Pšemisl je izvršio invaziju na Šleziju. Posle ove prve invazije on je napadao Šleziju još nekoliko puta i opljačkao gradove: Ručen, Glogov i Nemču, gde je izvršio pravi masakr. Posle ovoga on nekako skuplja 60.000 finog zlata i srebra i plaća Bratislavu danak, pošto se među zarobljenima, kada je Bratislav osvojio Klock, našao i sam Boleslav.

Tada je poljski palatin Seceh upao u Moraviju, da bi oslobodio dečaka, ali ga nije oslobodio; ipak se vratio sa bogatim plenom i mnoštvom zarobljenika, a ovaj upad je prošao bez borbe.

Kada je platio ne plaćeni danak Vladislav se zakleo na lojalnost Bratislavu, koji mu je vratio Boleslava.

Vojna karijera[uredi | uredi izvor]

Iste godine Vladisav je poslao Seceha sa Bolelavom, da bi oslobodili Vladislavljevog sinovca Mješka, ali su bili poraženi i Seceh je zarobljen, dok je Boleslav nekako uspeo da pobegne.

Godine 1094. Boleslava je otac, Vladislav Herman, poslao na sever u rat protiv grada Mjendzižeča, koji je posle žestoke bitke i nekoliko dana opsade spaljen i osvojen.

Verovatno 1. maja 1097. održan je sabor u Gnjeznu, na kome je odlučeno da se sačuva ta nadbiskupija i na kome je odlučeno da se održi Krstaški rat protiv Pomeranije, na čijem čelu su bili Boleslav i njegov brat Zbignjev, ali su oni pobegli iz vojske i vratili se u Krakov da od oca traže pojedine oblasti u državi, ali Vladislav je samo Zbignjevu dao teritorije i to mu je dao Šleziju, možda Malopoljsku i Lubus, ali bez grada Krakova.

Pomeranijanci su 1100. ili 1101. godine opseli Santok i nijedan plemić se nije usudio da krene na njih. Pomeranijanci su potom opljačkali Santok. Boleslav je po želji svog oca krenuo na njih i odneo pobedu.

Pošto je Boleslav, prema tadašnjim merilima, 1101. godine postao punoletan, i pošto je bio izuzetno sposoban, otac ga je 15. avgusta, u Plocku, proglasio za viteza, povodom čega je održano veliko slavlje.

Leta 1101. godine mnoštvo Kumana su se okupili da napadnu Poljsku. Oni su se podelili u tri grupe, koje su uskoro pleplovile Vislu. Pljačkali su po ceo dan i u večernjim satima su krenuli da se vraćaju na drugu stranu Visle, ali ih Boleslav presreo, suzbio i sasvim razbio. Ova pobeda je digla moral hrišćanima u borbi protiv neznabožaca.

Rat protiv Seceha[uredi | uredi izvor]

1097. ili 1101. godine Vladislav šalje Boleslava na granicu sa Bohemijom, da bi suzbio očekivanu bohemijsku invaziju. Boleslav je stoga poslao izvidnicu na granicu, da bi videli da li se stvarno sprema invazija, ali za to vreme izbija neprijateljstvo između Seceha i Boleslava, pa se Boleslav povlači u Vroclav i zove u pomoć brata Zbignjeva protiv Seceha. Braća su sada sklopili savez i pobunili se protiv oca, koji je odbijao da smeni Seceha. Pošto su dobili podršku od plemića, na saboru u Žernovjecu, Vladislav je morao da smeni Seceha, koji je odbijao da ode sa te pozicije.

Seceh se pred velikom armijom plemića sklonio u grad koji je sam sagradio. Ovaj grad su noću osvojili plemići, ali Seceh nije bio u njemu. On se nalazio u Čamcu na Visli, sa kojim je uspeo preći na drugu stranu.

Plemići su potom odlučili da Boleslav odbije gradove Sandomjež i Krakov, kao i sve važne zamkove, i tako da postane veliki vojvoda Poljske, a da Zbignjev odbije Mazoviju sa gradom Plockom, koji je i dalje držao Seceh. Dok je trajala opsada Vladislav je tajno napustio logor i prešao na stranu Seceha, što je izazvalo propast opsade. Ovu izdaju predvideo je samo nadbiskup, starac Martin, vatreni hrišćanin.

Boleslav i Zbignjev su potom okupili velikodostojnike iz svog logora i ponovo opseli Plock i osvojili ga, ali Vladislav je ostao na Secehovoj strani, ali je oca sa sinovima na kraju izmirio nadbiskup Martin. Boleslav je sada ocu morao vratiti Krakov i Sandomjež.

Dana 25. decembra 1099. godine, Boleslav sklapa savez sa bohemijskim knezom Bratislavom, koga je imenovao za palatina. Bratislav je sada primao platu od 100 grivna finog srebra, kao i 10 talanta zlatnika.

Vladislav je na kraju morao da popusti pred Boleslavom i Zbignjevom, koji su ga naterali da zapleni svu Secehovu imovinu. Seceh se pak iza toga vratio, ali nije vraćen na svoju staru poziciju.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Boleslav I Hrabri
 
 
 
 
 
 
 
8. Mješko II Pjast
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Emnilda od Lužica
 
 
 
 
 
 
 
4. Kazimir I Obnovitelj
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Eco, grof Lotaringije
 
 
 
 
 
 
 
9. Ričeza od Lotaringije
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Matilda od Nemačke, grofica Lotaringije
 
 
 
 
 
 
 
2. Vladislav I Pjast
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Svjatoslav I Kijevski
 
 
 
 
 
 
 
10. Vladimir I Veliki
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Maluša
 
 
 
 
 
 
 
5. Marija Dobronjega
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Boleslav III Pjast
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Oldrih Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
12. Vratislav I Pšemisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Bozena
 
 
 
 
 
 
 
6. Vratislav II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Hajnrih od Švajnfurta
 
 
 
 
 
 
 
13. Judita od Švajnfurta
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
27. Gerberga
 
 
 
 
 
 
 
3. Judita Bohemijska
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Vazul
 
 
 
 
 
 
 
14. Andraš I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Adelaida od Ugarske
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
30. Jaroslav Mudri
 
 
 
 
 
 
 
15. Anastazija Jaroslavna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
31. Ingegerd Olofsdoter