Вавилонска кула (slika Brojgela)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

(Velika) Vavilonska kula
UmetnikPiter Brojgel Stariji
Godinaoko 1563.
TehnikaUlje na drvetu
Dimenzije114 cm × 155 cm cm
MestoMuzej istorije umetnosti u Beču

(Mala) Vavilonska kula
UmetnikPiter Brojgel Stariji
Godinaoko 1563.
TehnikaUlje na drvetu
Dimenzije107 × 187 cm
MestoMuzej Boijmans van Beuningen

Vavilonska kula bila je tema tri slike Pitera Brojgela Starijeg. Prva, minijatura naslikana na slonovači, naslikana je dok je slikar bio u Rimu i sada je izgubljena.[1][2] Dve sačuvane slike, koje se često razlikuju po prefiksu „Velika“ i „Mala“, nalaze se u Muzej istorije umetnosti u Beču i Muzeju Boijmans van Beuningen u Roterdamu. Oba dela su ulja na drvenim pločama.

Slika koja se nalazi u Roterdamu je otprilike upola manja od one koja je u Beču. U širem smislu, imaju potpuno istu kompoziciju, ali na nivou detalja sve je drugačije, bilo u arhitekturi tornja ili u izgledu neba i pejzaža oko kule. Bečka verzija ima grupu u prvom planu, sa glavnom figurom, verovatno Nimrodom, za koga se veruje da je naredio izgradnju kule,[3] iako Biblija to zapravo ne navodi. U Beču se kula uzdiže na ivici velikog grada, ali roterdamska kula je na otvorenom prostoru.

Slike prikazuju izgradnju Vavilonske kule, koju je, prema Knjizi postanja u Bibliji, izgradilo ujedinjeno, jednojezično čovečanstvo kao znak svog dostignuća i da ih sprečilo razujedinjenje.

Opis i analiza[uredi | uredi izvor]

Van Valkenborhova Vavilonska kula, 1594.

Brojgelov prikaz arhitekture tornja, sa brojnim lukovima i drugim primerima rimskog inženjerstva, namerno podseća na rimski Koloseum[4] koji su hrišćani tog vremena videli kao simbol i oholosti i progona. Brojgel je posetio Rim 1552–1553. Po povratku u Antverpen, možda je osvežio svoje sećanje na Rim kroz seriju gravura glavnih znamenitosti grada koje je napravio izdavač njegovih grafika, Hijeronim Kok, jer je uključio detalje Kokovih gravura rimskih pogleda u obe sačuvane verzije Vavilonske kule.

Paralela Rima i Vavilona imala je poseban značaj za Brojgelove savremenike: Rim je bio Večni grad, za koji su cezari nameravali da traje zauvek, a njegovo propadanje i propast su smatrani simbolom taštine i prolaznosti zemaljskih napora.[3] Toranj je takođe bio simbol verskih previranja između Katoličke crkve (koja je u to vreme obavljala sve službe na latinskom) i poliglotske protestantske religije koja je bila sve popularnija u Holandiji. Ova tema je možda imala specifičnu aktuelnost, pošto je čuvena Poliglotska Biblija na šest jezika, orijentir u biblijskoj nauci, objavljena u Antverpenu 1566.[5] Iako se na prvi pogled čini da je toranj stabilan, nakon detaljnijeg pregleda je očigledno da nijedan od slojeva ne leži na pravoj horizontali. Tačnije, kula je izgrađena kao uzlazna spirala.

Lukas van Valkenborh, Brojegelov savremenik, takođe je naslikao Vavilonsku kulu 1560-ih i kasnije u svojoj karijeri, verovatno nakon što je video Brojgelov prikaz.[3]

Detalj sa desne strane, sa originalnom formacijom stena.

Priča o Vavilonskoj kuli (kao ona u Saulovom samoubistvu, jedinoj Brojgelovoj slici sa starozavetnom tematikom) tumačena je kao primer kažnjenog ponosa, i to je bez sumnje ono što je Brojgel nameravao da ilustruje svojom slikom.[6] Štaviše, užurbana aktivnost inženjera, zidara i radnika ukazuje na drugu pouku: uzaludnost mnogih ljudskih napora. Brojgelovo znanje o građevinskim procedurama i tehnikama je značajno i tačno je u domenu detalja slike. Veština sa kojom je pokazao ove aktivnosti podseća da je njegova poslednja narudžbina, koja je ostala nedovršena posle njegove smrti, bila za seriju dokumentarnih slika koje beleže kopanje kanala koji povezuje Brisel i Antverpen.[7]

Obe kule su prikazane kao delimično izgrađene sa kamenim oblogama preko masivnog ciglenog okvira, što je tipična tehnika u rimskoj arhitekturi i gradnji, korišćene pri Koloseumu i drugim velikim rimskim građevinama. Velika i formalna arhitektura ove vrste nije uobičajeno interesovanje Brojgela ni kao motiv za slike ni za crteže, iako je bila tipična tema za mnoge njegove savremenike.[8] Nadin Orenštajn, govoreći o svom jedinom poznatom crtežu zgrada u Rimu, zaključuje na osnovu detalja preuzetih iz Koloseuma na obe slike Kule da ih je „morao“ zabeležiti na crtežima tokom svoje posete deset godina ranije, ali s obzirom na lako dostupnost otisaka ovo ne izgleda konačno.[9]

Ne postoje sačuvani crteži koji su studije za ovu ili bilo koju drugu Brojgelovu sliku. Ovo je uprkos indikacijama da je Brojgel koristio pripremne studije. Obe verzije kule pune su nivoa detalja koji su najverovatnije prvo razrađeni u skicama.[10] Osim nedostatka planina, slike sadrže glavne sastojke svetskog pejzaža, vrstu kompozicije koja je praćena u mnogim ranijim Brojgelovim pejzažima. Bečka kula je izgrađena oko veoma strme male planine, koja se vidi kako viri iz arhitekture u centru blizu zemlje i desno više.

Na bečkoj slici nalazi se kameni blok direktno ispred kralja koji je potpisan i datiran „Bruegel. FE. M.CCCCC.LXIII ”(gde je Brojgel FE. skraćenica za „Brvegel a faint en”, francuska za " [naslikao] Brojegel, [1563]").[11] Naslikana je za bankara iz Antverpena Nikolasa Jonghelinka,[12] jednog od Brojgelovih najboljih mecena, koji je posedovao najmanje 16 njegovih slika.[13]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Detalji (bečka verzija)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Orenstein, 6, one of the works belonging to Giulio Clovio
  2. ^ Morra, Joanne (2007). „Utopia Lost: Allegory, Ruins and Pieter Bruegel's Towers of Babel”. Art History. 30 (2): 200. doi:10.1111/j.1467-8365.2007.00538.x. 
  3. ^ a b v „The Tower of Babel”. Art and the Bible. Pristupljeno 15. 7. 2011. 
  4. ^ Malam, John (1999). Pieter Bruegel. Carolrhoda Books. str. 15. ISBN 1-57505-366-7. 
  5. ^ Snyder, 502
  6. ^ Orenstein, 58
  7. ^ P. Allegretti, ibid.
  8. ^ Snyder, 502; Orenstein, 96-97
  9. ^ Orenstein, 96-97; see this British Museum page for another drawing of Roman ruins, perhaps the Colosseum, recently attributed to Bruegel
  10. ^ Orenstein, 30-31
  11. ^ Mohen, Jean-Pierre (1999). Sciences du patrimoine (Les): Identifier, conserver, restaurer. Odile Jacob. str. 13. ISBN 2-7381-0660-9. Pristupljeno 10. 4. 2020. 
  12. ^ „KHM Bilddatenbank”. Arhivirano iz originala 3. 11. 2012. g. Pristupljeno 2011-09-01. 
  13. ^ Orenstein, 8

Literatura[uredi | uredi izvor]