Вијун

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vijun
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Cobitis taenia

Vijun (lat. Cobitis taenia) je slatkovodna riba sa koštanim skeletom (košljoribe) i istovremeno pripada i mekoperkama i familiji Cobitidae.

  • Latinski naziv: Cobitis taenia
  • Lokalni nazivi: badelj, nežica, štipalka
  • Maks. dužina: do 15 cm.
  • Maks. težina:
  • Vreme mresta: leto

Opis i građa[uredi | uredi izvor]

Vijun je riba svetložute boje, koja duž bokova ima niz tamnosivih pega, koje se često spajaju u široke pruge. Iznad njih su manje pege nepravilnog oblika, koje vrlo često mogu da se formiraju i u traku. To je mala riba koja može da naraste do 15 cm, ali je obično duga 6 do 7 cm.

Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Vijun uglavnom živi u mirnim vodama. Mlade jedinke se hrane račićima, a odrasle različitim vodenim beskičmenjacima. Rasprostranjena je u širom Evrope. U Srbiji živi uglavnom u vodama crnomorskog sliva. Na području Balkana živi sedam podvrsta ove vrste:

  • Vardarska štipalka (po svojim odlikama je bliska tipičnoj podvrsti, a rasprostranjena je u Dorjanskom i Katlanovskom jezeru i u reci Vardar.)
  • Prespanska štipalka (živi u pritokama Prespanskog jezera, ali često zalazi i u samo jezero. Može da dostigne dužinu i do 9 cm.)
  • Ohridska štipalka (živi u Ohridskom jezeru, reci Drimu i njegovim pritokama.)
  • Strumička štipalka (živi u reci Strumici. Naraste do 11 cm.)
  • Neretvanski vijun (živi u slivu donjeg toka reke Neretve.)
  • Cetinjski vijun (živi u reci Cetini kod Sinja.)
  • Vijunica, velika nežica (ima niže i deblje telo nego Cobitis taenia. Naraste do 16 cm. Živi u slivu Dunava.)

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Vijun se mresti u leto i ikru odlaže na vodeno bilje ili na kamenje. Plodnost je 100.000 do 150.000 jaja. Postaje polno zrela kada je duga 6-8 cm.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]