Vojni arhiv Ministarstva odbrane Republike Srbije
Naziv | |
---|---|
Osnovan | |
Zemlja | |
Direktor | |
Sedište | |
Adresa | |
Sajt |
Vojni arhiv Ministarstva odbrane Republike Srbije jedna je od nacionalnih i kulturnih i institucija van Arhivskog sistema Srbije. Osnovan je 5. februara 1876. godine uredbom kneza Milana Obrenovića, kao „Prvi vojni arhiv”.[1] Celokupna arhivska građa Vojnog arhiva, koja se odnosi na sve fondove Vojnog arhiva, je vojne provenijencije i sređena je prema tadašnjim važećim vojnim formacijama i strukturama jedinica koje su važile tokom određenog istorijskog perioda, što od istraživačima koji potražuje podatke mora da poseduje osnovne podatke o činjenicama koje potražuje, pre svega o vojnoj jedinici na koju se oni odnose.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ideja o osnivanju Arhiva potekla je od poručnik Jovan Dragašević,[2] profesor vojne istorije i geografije u Artiljerijskoj školi, koji je 1865. godine predložio ministru vojnom Milivoju Petroviću Blaznavcu da se u Kneževini Srbiji započne sa prikupljanjem ratnog arhivskog materijala.
Do realizacije ove Jovanove ideje, došlo je jedanaest godina kasnije, 5. februara 1876. godine, kada je na osnovu uredbe kneza Milana Obrenovića, formiran prvi vojni arhiv u Srbiji. Na osnovu ove uredbe izdato je naređenje trećem odeljenju Glavnog đeneralštaba da: „pribira data“, piše ratnu istoriju i čuva celokupnu arhivu i rukovodi đeneralštabnom bibliotekom.
Počev od osnivanja Arhiva kroz brojne ratovi vošene na prostoru Srbije i šire, uništeno je mnogo dragocene građe koju je Istorijsko odeljenje tokom svog postojanja sakupilo i obradilo. Radi popunjavanja praznina u sačuvanoj arhivskoj građi i rekonstrukcije nedovoljno poznatih ratnih događaja, ovo Odeljenje organizovalo je sreađivanje arhive i prikupljanje memoarske građe, sve do do 1935. godine. Tada su sačinjeni inventari, u kojima je evidentirana sva građa operativnog karaktera.[3]
Uredbom Kraljevskog namesništva Kraljevine Jugoslavije od 6. marta 1940. godine Istorijsko odeljenje je reorganizovano i preimenovano u Vojnoistorijski institut. Međutim godinu dana kasnije, nakon kratkotrajnog Aprilskog rata 1941. godine, sloma Kraljevine Jugoslavije i kapitulacije njene vojske, Istorijsko odeljenje prestalo je sa radom.
Nakon završetka Drugog svetskog rata, naredbom vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije od 1. marta 1945. godine, u sastavu novostvorenog Generalštaba Jugoslovenske armije osnovano je i Odeljenje za ratne opite i Istorijsko odeljenje, u čijem se sastavu nalazio i Odsek arhiva. Početkom januara 1946. godine Odeljenje za ratne opite izdvojeno je u posebnu formacijsku jedinicu, dok je Istorijsko odeljenje preimenovano u Istorijski institut Jugoslovenske armije, a od aprila 1947. u Vojnonaučni i izdavački institut.
U proleće 1949. godine naziv je promenjen u Vojnoistorijski institut pri kome je oformljeno Odeljenje arhiva sa tri odseka. Kasnije je Odeljenje arhiva nazvano Arhiv Vojnoistorijskog instituta.
Arhiv je 1971. godine spojen sa Centralnom arhivom JNA i funkcionisao je pod nazivom Vojni arhiv Vojnoistorijskog instituta.
Od 2006. godine Vojni arhiv se nalazi u sastavu Instituta za strategijska istraživanja, Sektora za politiku odbrane, Ministarstva odbrane Repub- like Srbije, sa sa sedištem u Beogradu, u naselju Žarkovo, u krugu Vojnotehničkog instituta.[4]
Nazivi[uredi | uredi izvor]
Istorijsko odeljenje Glavnog đeneralštaba bio je preteča današnjeg Vojnog arhiva.
Uredbom Kraljevskog namesništva od 6. marta 1940. godine Istorijsko odeljenje je reorganizovano i preimenovano u Vojnoistorijski institut.
Naredbom vrhovnog komandanta Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije od 1. marta 1945. obrazovano je, u sastavu novostvorenog Generalštaba Jugoslovenske armije (JA), Odeljenje istorijsko i Odeljenje za ratne opite. U njegovom sastavu nalazio se i Odsek arhiva. Početkom januara 1946. Odeljenje za ratne opite izdvojeno je u posebnu formacijsku jedinicu, dok je Odeljenje istorijsko preimenovano u Istorijski institut JA, a od aprila 1947. u Vojnonaučni i izdavački institut.
Od proleća 1949. godine do jeseni 2006. naziv je bio Vojnoistorijski institut, a u njegovom sastavu nalazio se Vojni arhiv. Od jeseni 2006. godine do danas ustanova nosi ime Vojni arhiv.[5]
Načelnici[uredi | uredi izvor]
Načelnici od 1876. do 1941. godine:
- počasni đeneral Jovan Dragašević (1876—1885)
- đeneral Dimitrije Đurić (1885—1886)
- počasni đeneral Jovan Praporčetović
- đeneral Jovan Atanacković
- divizijski đeneral Milivoje Nikolajević (1920- ? )
- đeneralštabni pukovnik Dragomir Vučković
- đeneralštabni pukovnik Svetozar Nešić
Načelnici Vojnoistorijskog instituta u okviru kojeg je bio Vojni arhiv od 1944. do 2006. godine:
- general-lajtnant Fjodor Mahin ( ? -1945)
- general-major Milan Zelenika (1945—1946)
- general-lajtnant Boško Šiljegović (1947—1948)
- general-major Đoko Jovanić (1948)
- pukovnik Savo Vukčević (1948—1949)
- pukovnik Stevo Maoduš (1949—1953)
- general-potpukovnik Velimir Terzić (1953—1959)
- general-pukovnik Jovan Vukotić (1959- ? )
- general-potpukovnik Blažo Janković
- general-potpukovnik Petar Brajović
- general-potpukovnik Branko Brajović
- general-potpukovnik Branko Borojević
- general-potpukovnik Fabijan Trgo
- pukovnik Uroš Kostić
- pukovnik Sekula Joksimović
- kapetan bojnog broda Radivoje Jovadžić
- pukovnik Slavko Vukčević
- pukovnik Miloje Pršić
- pukovnik Mihajlo Basara
Načelnik Vojnog arhiva:
- pukovnik Dragan Krsmanović (2006—2007)
Direktori Vojnog arhiva:
- pukovnik Dragoslav Dinić (2007—2008)
- pukovnik Dragan Milošević (2008—2011)
- pukovnik Milorad Sekulović (2012-2016)
- kapetan bojnog broda Goran Petrović
(2017-2021)
- pukovnik Petar Ivanović
(2021-)[6]
Zadaci i namena[uredi | uredi izvor]
Glavni zadatak Vojnog arhiva je da prikuplja, obrađuje, čuva, stavlja na uvid i publikuje dokumenta nastala u srpskoj i jugoslovenskoj vojsci u periodu od 1847. godine do danas, a i nadalje.
Infrastruktura[uredi | uredi izvor]
Vojni arhiv raspolaže sa:
- depoima za smeštaj i čuvanje arhivske građe,
- izložbenim prostorom
- dve čitaonice (od kojih je jedna za digitalizovanu građu).
- Fondovima
U skladu sa propisima Srbije, arhivska građa koja se nalazi u Vojnom arhivu, namenjena je istanovama i pojedincima za naučno-istraživački rad, izdavačku delatnost i druge potrebe, kao i za utvrđivanje prava fizičkih i pravnih lica i to po isteku roka od 50 godina od njenog nastanka, ukoliko to nije u suprotnosti sa interesima Ministarstva odbrane, Vojske Srbije i Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti.
Arhiva je namenjena i strani državljanima „na osnovu međunarodnog ugovora – sporazuma koji je Srbija zaključila, stvarnog reciprociteta, uslova propisanih Zakonom o arhivskoj građi i Sporazuma o sukcesiji Jugoslavije i na osnovu njega donetih propisa. ”
Fondovi[uredi | uredi izvor]
Vojnog arhiva obuhvata zbirku od oko 7.000 metara arhivske građe, sa blizu 40 miliona listova. Od toga otvorena građa obuhvata oko 2.500 dužnih metara, a zatvorena oko 4.500 dužnih metara, odnosno oko 14.500 kutija i oko 3.200 sanduka. U mikroformi nalazi se oko 1,8 miliona listova.
Arhiv poseduje tri osnovne grupe fondova otvorene arhivske građe i to:
- Fond arhivska građa od 1847. do 15. maja
- Fond arhivska građa Vojnog arhiva iz fonda Saveznog sekretarijata narodne odbrane od 1945. do 1961. godine
- Fond arhivska građa vojnog pravosuđa i pravosudne uprave.
Posebnu celinu Arhiva predstavlja i:
- zbirka mikrofilmova u kojoj se čuvaju snimci dokumenata o Narodnooslobodilačkom ratu od 1941. do 1945. godine,
- zbirka podataka o neprijateljskim snagama, ali i o Vojsci Kraljevine Jugoslavije.
- arhivska građe koja se odnosi na 60 godina rada vojnog pravosudnog sistema, i dokumenti vojnog pravosuđa i Pravosudne uprave od 1944. godine pa sve do kraja 2004, kada je vojno sudstvo i vojno tužilaštvo prestalo da postoji.
Arhivski fondovi | Arhivska građa |
---|---|
Arhivski fondovi do 1941: |
|
Vojni fondovi stare srpske i bivše jugoslovenske vojske od 1847. do 1941.: |
|
Arhivski fondovi posle 1941.: |
|
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Milivoje PAJOVIĆ, Vojni arhiv – stvarno i moguće, Časopis „ZAPISI” 1, Istorijski arhiv Požarevac pp. 169-176.
- ^ Jovović, B.: 1995, Jovan Dragašević – oficir, profesor, pjesnik i naučnik, Vojno delo 4-5/95, godina XLVII, Generalštab Vojske Jugoslavije, Beograd. str. 184-205.
- ^ Aleksandar Belić:Pedesetogodišnjica Srpske kraljevske akademije, Posebna izdanja SA, knj. CXVI, Spomenice, knj. 7, 1939—41
- ^ Istorijat, Vojni arhiv, Beograd, 27.10.2014.
- ^ „Vojni arhiv Srbije[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 27. 2. 2017. g. Pristupljeno 27. 2. 2017. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ Vojni arhiv