Galerijev edikt o toleranciji
 |
Galerijev edikt o toleranciji je naziv za dokument koga je izdao car Galerije 30. aprila 311. godine u Nikomediji, kao jedan od tetrarha tadašnjeg Rimskog carstva. Ovim dokumentom je hrišćanima po prvi put priznata sloboda vjeroispovjesti, odnosno zvanično prekinuti njihovi progoni.
Galerije je pre toga, bio poznat kao jedan od najvatrenijih progonitelja hrišćana, a posebno se istakao u tokom progona za vreme cara Dioklecijana. Galerije je edikt dao neposredno pre svoje smrti, u vreme dok je bio mučen teškom bolešću. Hrišćanski apologeti, a posebno Laktancije, su edikt protumačili kao hrišćansku pobedu, odnosno posledicu griže savesti i straha od Božje kazne.
Savremeni istoričari, međutim, smatraju da je Galerije bio vođen pre svega političkim motivima, odnosno spoznajom da je hrišćanstvo postalo previše snažno, pogotovo u bogatim istočnim provincijama pod njegovom vlašću, te da bi podrška ili barem neutralan stav hrišćana, mogao biti koristan u eventualnim obračunu sa drugim vladarima tetrarhije. U svakom slučaju, Galerije svojim ediktom Hrišćanima nije dao povlašćen položaj, već im je samo omogućio vođenje obreda u svojim kućama i crkvama "pod uslovom da ne krše javni mir", izjednačivši ih tako sa Jevrejima.
Edikt, međutim, nije zaživeo. Galerijev naslednik Maksimin Daja ga je odmah opozvao i ponovno otpočeo progone, koji će biti obustavljeni tek s Milanskim ediktom 313. godine.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Džomić V. Pravna priroda slobode veroispovesti u Galerijevom i Milanskom ediktu // Sveti car Konstantin i hrišćanstvo. — T. I. — Niš, 2013. — S. 359—368.
- Šukunda M. Lj., prezv. Verska politika Rimskog Carstva od 311—380. godine. — Beograd, 2017. — 373 s.
- Kuzenkov P. V. Эdikt Galeriя 311 goda — pervый юridičeskiй akt o legalizacii hristianstva v Rimskoй imperii (K 1710-letiю Milanskogo эdikta) // Sretenskoe slovo. — Moskva: Izd-vo Sretenskoй duhovnoй akademii, 2023. — № 1 (5). — S. 115—132.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Full text at the Medieval Sourcebook Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2014)