Gomeljski rejon
| Gomeljski rejon Гомельскі раён | |
|---|---|
{{{caption2}}}
| |
 | |
| |
| Država |  Belorusija |
| Oblast |  Gomeljska oblast |
| Admin. centar | grad Gomelj |
| Površina | 1.955,79 km2 |
| Stanovništvo | 2009. |
| — broj st. | 69.930 |
| — gustina st. | 35,76 st./km2 |
| Vremenska zona | UTC+3 |
| Zvanični veb-sajt | |
Gomeljski rejon (blr. Гомельскі раён; rus. Гомельский район) administrativna je jedinica drugog nivoa u jugoistočnom delu Gomeljske oblasti u Republici Belorusiji.
Administrativni centar rejona je grad Gomelj koji kao grad oblasne subordinacije ne ulazi u sastav rejona nego je zasebna administrativna jedinica.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Gomeljski rejon obuhvata teritoriju površine 1.955,79 km² i na 10. je mestu po površini u Gomeljskoj oblasti.[1] U granice rejona ne ubraja se oko 140 km² gradske zone grada Gomelja. Graniči se sa Dobruškim i Vetkavskim rejonima na istoku, Buda-Kašaljovskim na severu, te sa Rečičkim i Lojevskim rejonima na zapadu. Na jugu je međunarodna granica prema Republici Ukrajini.
Reljef je nizijski, i najveći deo teritorije rejona leži u zoni Gomeljskog Polesja (deo prostrane Pridnjeparske nizije). Najveći deo teritorije leži na nadmorskim visinama između 120 i 140 metara, dok je najviša tačka na istoku kod sela Zjabravka na 160 metara visine.
Najvažniji vodotok je reka Sož koja teče od severoistoka ka jugu i njene pritoke Iput, Terjuha, Vuc i Vuza.
Pod šumama je oko 35% teritorije rejona.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Rejon je osnovan 8. decembra 1926. godine. Sve do jula 1930. ulazio je u sastav Gomeljskog okruga. Na kratko je rasformiran 1931, i ponovo formiran u julu 1937, a već 1938. postao je deo sadašnje Gomeljske oblasti.
Teritorijalno je proširen [1962]. kada su u njegov sastav uključeni delovi rasformiranog Uvaravičkog rejona i 1965. kada su mu prisajedinjeni delovi Dobruškog rejona.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima popisa stanovništva 2009. na području rejona je živelo 69.930 stanovnika (u statistiku ne ulaze podaci za grad Gomelj).[2]
Maternji jezik je beloruski za 56,58%, a ruski jezik za 39,18%. Kod kuće beloruski koristi 21,13%, a ruski jezik 72,05%.[2]
Po nacionalnom sastavu rejon čine Belorusi — 89,42%, Rusi — 6,82%, Ukrajinci — 2,52% i ostali — 1,24% (Romi, Jermeni, Poljaci, Jevreji, Tatari, Azeri, Moldavci, Nemci, Turkmeni, Čuvaši, Gruzini) ).[2]
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
U administrativnom pogledu Gomeljski rejon je podeljen na dve varoši (посёлки городского типа) Kascjukovku i Baljšavik i na ukupno 20 seoskih opština. Na teritoriji rejona postoji ukupno 186 naseljenih mesta.
Administrativni centar rejona grad Gomelj ne ulazi u njegov sastav i ima zaseban administrativni status kao grad oblasne subordinacije.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Saobraćajna infrastruktura je jako dobro razvijena i uključuje međunarodne železničke pravce Brest—Brjansk, Sankt Peterburg—Kijev, Gomelj—Bahmač, Gomelj—Minsk te drumske saobraćajnice ka Brestu, Brjansku, Mogiljovu, Minsku i Černigovu.
Reka Sož je plovna u svom delu toka preko ovog rejona.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ «Государственный земельный кадастр Республики Беларусь» Архивирано на сајту Wayback Machine (25. август 2011) (по состоянию на 1 января 2011 г.)
- ^ a b v Rezulьtatы perepisi 2009 goda
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Rejoni Gomeljske oblasti Belorusije | ||
|---|---|---|
 | ||
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |