Greg van Avermat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Greg Van Avermet
Van Avermet na Pariz—Rubeu 2015.
Lični podaci
Puno imeGreg Van Avermet
Nadimak
Datum rođenja(1985-05-17)17. maj 1985.(39 god.).
Mjesto rođenjaLokeren, Belgija
DržavljanstvoBelgija
Visina1,81 м
Masa74 кг
Timske informacije
Trenutni tim
AG2R sitroen
Disciplinadrumski
Tip vozačaklasik specijalista, pančer
Profesionalna karijera
2006Bodisol jong Flanderen
2007—2010Prediktor—loto
2011—2020BMC rejsing[3]
2021—AG2R sitroen
Uspjesi
Vuelta a Espanja
Klasifikacija po poenima1 (2008)
Glavne etapne trke
Tireno—Adrijatiko1 (2016)
Monumentalni klasici
Pariz—Rube1 (2017)
Klasici
Omlop het Nijuvsblad2 (2016, 2017)
E3 Sakso bank1 (2017)
Gent—Vevelgem1 (2017)
Gran pri sajkliste de Montreal2 (2016, 2019)
Druge trke
Pariz Tur 1 (2011)
Tur de Valonija = 2 (2011, 2013)
Tur of Belgijum = 1 (2015)
Tur de Luksemburg 1 (2017)
Tur de Jorkšir 1 (2018)
Ostalo
UCI vorld tur1 (2017)
UCI svjetski renking1 (2017)
Ažurirano: 25. jul 2021.

Greg Van Avermet (hol. Greg Van Avermaet; Lokeren, 17. maj 1985) belgijski je profesionalni biciklista od 2007. godine, koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim AG2R sitroen.[4] Smatra se jednim od najuniverzalnijih vozača,[5] koji je specijalista za klasike, ali takođe pobjeđuje na etapama i osvaja etapne trke.[6] Poznat je i kao dobar sprinter, koji pobjeđuje u sprintu manje grupe vozača, a takođe, ostvaruje pobjede nakon bjegova. Osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 2016, dok je po jednom osvojio klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji, Pariz—Rube, Tireno—Adrijatiko, EZ Binkbank klasik i Gent—Vevelgem, a dvaput je osvojio Omlop het niuvsblad i Gran pri sajkliste de Montreal.

Profesionalnu karijeru počeo je 2007. kada je ostvario četiri pobjede, dok je 2008. osvojio klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji. Godine 2009. ostvario je jednu pobjedu, dok 2010. nije ostvario nijednu, nakon čega je 2011. osvojio Tur de Valonija trku. Godine 2012. nije ostvario pobjedu, nakon čega je 2013. ponovo osvojio Tur de Valoniju, a 2014. je osvojio trku Gran pri de Valonija.

Godine 2015. osvojio je Tur of Belgijum i ostvario je etapnu pobjedu na Tur de Fransu, dok je 2016. osvojio Tireno—Adrijatiko i Omlop het niuvsblad, nakon čega je ostvario etapnu pobjedu na Tur de Fransu i nosio je žutu majicu na tri etape. Nakon Tura, osvojio je zlatnu medalju u drumskoj vožnji na Olimpijskim igrama i završio je na drugom mjestu na Gran pri sajkliste de Kvebeku. Godine 2017. osvojio je Tur of Luksemburg, Pariz—Rube, Omlop het niuvsblad po drugi put, EZ Harelbeke i Gent—Vevelgem, dok je Ronde van Flanderen završio na drugom mjestu. Godine 2018. osvojio je Tur of Jorkšir trku, dok je nosio žutu majicu na Tur de Fransu na osam etapa.

Godine 2019. osvojio je Gran pri sajkliste de Montreal, dok je završio na drugom mjestu na Klasiku San Sebastijan i Omlop het niuvsbladu, a nosio je tačkastu majicu na Tur de Fransu, za lidera brdske klasifikacije, na dvije etape. Godine 2020. nije ostvario pobjedu, završio je Milano—Sanremo i Strade Bjanke na osmom mjestu, dok je 2021. završio Ronde van Flanderen na trećem mjestu.

Djetinjstvo i juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Van Avermet je rođen u biciklističkoj porodici, njegov otac i djeda su bili profesionalni biciklisti. U djetinjstvu je igrao fudbal, kao golman, a biciklizmom je počeo da se bavi sa 19 godina. Godine 2005. ostvario je dvije pobjede, a 2006. šest, uključujući i nacionalno prvenstvo za juniore.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2007 — 2010[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru počeo je 2007. u belgijskom timu Loto—prediktor. Sezonu je počeo na Turu Katara, gdje je pobijedio na petoj etapi, u sprintu nakon uspješnog bijega. Nastavio je sa dobrim rezultatima na manjim trkama i oni su mu donijeli mjesto na Ronde van Flanderenu i Pariz—Rubeu. Pariz—Rube je završio na 29 mjestu, a kasnije je osvojio etapu na Turu Valonije i jednodnevnu trku u Njemačkoj i Belgiji. U finišu sezone vozio je prvi put na Svjetskom prvenstvu, gdje je drumsku trku završio je na 63 mjestu.

Sezonu 2008. počeo je na Turu Katara, gdje je završio treći u generalnom plasmanu, nakon čega je osvojio treće mjesto na trci E3 Harelbeke, a na trci oko Flandrije, završio je osmi nakon uspješnog bijega. Osvojio je drugo mjesto na Turu Belgije, uz jednu etapu, na nacionalnom prvenstvu završio je četvrti. Tokom ljeta, osvojio je etapu na Turu Valonije i Turu En, a zatim je vozio svoju prvu grand tur trkuVuelta a Espanju. Na Vuelti, pobijedio je na devetoj etapi u sprintu, a završio je još nekoliko etapa u top 10 i osvojio je klasifikaciju po poenima ispred Alehandra Valverdea. Na kraju sezone, završio je na 17 mjestu na Svjetskom prvenstvu.

Godina 2009. nije bila uspješna za Van Avermeta, ostvario je samo jednu pobjedu, osvojio je trku Helste Palj. Završio je četvrti na nacionalnom prvenstvu, treći na Kriterijumu Alas, uz još nekoliko dobrih pozicija. U julu, vozio je prvi put Tur de Frans, završio je u top 10 na dvije etape. Na Eneko Turu, završio je na 15 mjestu u generalnom plasmanu, a zatim na 13 mjestu na klasiku Pariz—Brisel.

Godine 2010. nije ostvario nijednu pobjedu. Vozio je Tur Omana, Tireno—Adrijatiko, Pariz—Rube i Tur de Svis, sa nekoliko pozicija u top 10. Nije ušao u sastav tima za Tur de Frans, a na klasiku San Sebastijan završio je na 11 mjestu, nakon čega je vozio Vuelta a Espanju po drugi put i završio je na 49 mjestu u generalnom plasmanu. Sezonu je završio 16 mjestom na Pariz Turu i na Điro di Lombardiji.

2011[uredi | uredi izvor]

Godine 2011. prešao je u tim BMC. Sezonu je počeo na Turu Katara, a bio je zapažen na proljećnim klasicima. Završio je deveti na Milan—Sanremu i sedmi na Lijež—Bastonj—Liježu, a zatim je osvojio drugo mjesto na Turu Belgije.

Prvu pobjedu za novi tim ostvario je na Turu Austrije, gdje je osvojio etapu i klasifikaciju po poenima, a zatim je osvojio svoju prvu trku — Tur Valonije, uz etapnu pobjedu. Vozio je Eneko Tur i Vuelta a Espanju, gdje nije imao dobrih rezultata. U oktobru je ostvario prvu pobjedu na klasicima, osvojio je Pariz Tur, a na kraju sezone osvojio je drugo mjesto na Turu Pijemonta i 12 na Điro di Lombardiji.

2012[uredi | uredi izvor]

Ni 2012. nije ostvario nijednu pobedu. Sezonu je počeo na Tur Daun ander trci, gdje je završio jednu etapu u prvih deset. Na Volta ao Algarve trci, završio je drugi na prvoj etapi, a zatim se fokusirao na klasike. Završio je peti na Strade Bjankeu i Omlop het Niuvsbladu, dok je na Flandriji završio četvrti, odsprintao je grupu koja je na cilj došla sa 40 sekundi iza vodećeg tria.

Propustio je opet Tur de Frans, a bio je član belgijskog tima na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu, gdje je drumsku trku završio na 92 mjestu. Bio je blizu osvajanja prve vorld tur trke — Gran pri de Kvebeka. Van Avermet je napao na 4 km do cilja, sa njim je otišao Sajmon Gerans i pobijedio ga u sprintu. Pet dana kasnije, završio je drugi na Gran priju Valonije. Van Avermet je ušao i u sastav belgijskog tima za Svjetsko prvenstvo, gdje je radio za Filipa Žilbera, koji je osvojio prvenstvo. Sezonu je završio osmim mjestom na Điru Pijemonta i šestim na Pariz Turu.

2013[uredi | uredi izvor]

Godinu 2013. je počeo na Tur of Katar trci, gde je kao član BMC-a pobijedio na ekipnom hronometru na drugoj etapi, završio je šesti u generalnom plasmanu. Na proljećnim klasicima igrao je zapaženu ulogu. Osvojio je treće mjesto na Gent—Vevelgemu, sedmo na Flandriji, četvrto na Pariz—Rubeu i 17 na Amstel gold rejsu. Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na Turu Valonije, osvojio je trku uz dvije etapne pobede.

U finišu sezone, osvojio je prvu etapu na Turu Jute, a naredne tri je završio na drugom mjestu. Nastavio je sa dobrim plasmanima na USA pro čelendžu, ali mu je izmakla pobjeda, četiri etape je završio u top 5. Dobre rezultate ostvario je i na Kanadskim klasicima, Gran pri sajkliste de Kvebek je završio na trećem, a Gran pri sajkliste de Montreal na četvrtom mjestu.

Na svetskom prvenstvu završio je na 23 mestu.

2014[uredi | uredi izvor]

Godine 2014. mu je opet izmakla pobjeda na klasicima, završio je drugi na Omlopu i na Flandriji, oba puta je izgubio u sprintu. Vozio je Tur de Frans, gde je bio pomoćnik za Tidžeja van Garderena, koji je osvojio peto mjesto. Na drugoj etapi je osvojio drugo mjesto, na devetoj etapi treće, a na etapi 16 završio je šesti.

U nastavku sezone, završio je osmi na klasiku San Sebastijan, dok je na Eneko Turu osvojio peto mjesto, uz jednu etapnu pobjedu. Gran pri de Kvebek završio je na petom mjestu, što mu je bilo treći put zaredom da završava u top 5.

U finišu sezone osvojio je manje trke, Gran pri Valonije, gdje je bio član četvoročlanog bijega, a pobijedio je napadom na poslednjem usponu. Pobjedu je ostvario i na trci Gran pri Remon Impanis. Na Svjetskom prvenstvu, bio je lider belgijskog tima, ali je propustio napad Mihala Kvjatkovskog i završio je peti.

Na kraju sezone, treći put je proglašen za najboljeg biciklistu u Belgiji.

2015[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2015. počeo je kao obično na Turu Katara i Turu Omana. Nakon još jednog završetka u top 10 na klasiku Omlop, završio je drugi na Strade Bjankeu, iza Zdenjeka Štibara. Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na Tireno—Adrijatiku, gdje je pobijedio Petera Sagana u sprintu na trećoj etapi.

Na klasiku E3 Harelbeke, doživio je težak pad, ali se oporavio i osvojio je treće mjesto na Flandriji i Pariz—Rubeu, nastupe na klasicima završio je petim mjestom na Amstel gold rejsu. U maju, osvojio je Tur Belgije, uz pobjedu na poslednjoj etapi. Na nacionalnom prvenstvu završio je treći.

Tur de Frans je počeo u dobroj formi, sa nekoliko mjesta u top 10, a onda je sa timom BMC osvojio ekipni hronometar na devetoj etapi. Na etapi 13, koja je imala cilj na manjem usponu, Van Avermet je odsprintao Petera Sagana i došao do svoje prve pobjede na Turu. Tur je napustio na etapi 16, zbog bolesti. Vratio se na trkama u Belgiji, gde je pobijedio na četiri manje trke.

Na klasiku San Sebastijan, bio je u napadu, kada ga je udario automobil televizije prije poslednjeg uspona i nije mogao da nastavi. Na Eneko Turu je završio drugi u generalnom plasmanu i u klasifikaciji po poenima. U sklopu priprema za Svjetsko prvenstvo, vozio je Vatenfal klasik i završio je peti.

Na Svjetskom prvenstvu bio je favorit. Napao je na poslednjem usponu, pratio ga je Peter Sagan i otišao je od njega. Van Avermet nije imao snage da ga stigne. Pridružio mu se Edvald Boson Hagen, kome nije bilo dozvoljeno da radi sa Van Avermetom na dostizanju Sagana i grupa ih je uhvatila u poslednjem kilometru, a u sprintu, Van Avermet je završio na 23 mestu. Na Pariz Turu, bio je član tročlanog bijega i bio je favorit u sprintu, ali je doživio mehanički problem u poslednjem kilometru i završio je na trećem mjestu.

Na kraju sezone, osvojio je nagradu za najboljeg belgijskog biciklistu, a u izboru za najboljeg belgijskog sportistu završio je drugi, iza Kevina de Brojnea.

2016[uredi | uredi izvor]

Sezonu 2016. je počeo na Turu Katara, gde je osvojio treće mjesto, a na četiri etape je završio u top 10. Na Turu Omana je završio tri etape u top 10, a zatim je konačno osvojio klasik Omlop. Na cilj su došla petorica i Van Avermet je pobijedio u sprintu, a Sagan je završio na drugom mjestu.

Na Tireno—Adrijatiku, BMC je pobijedio na ekipnom hronometru na otvaranju, što je dalo prednost Van Avermetu. Kraljevska etapa Tirena je otkazana, Van Avermet je pobijedio Sagana u sprintu na šestoj etapi, odbranio se na hronometru na poslednjoj etapi i osvojio je Tireno—Adrijatiko sekundu ispred Sagana. To mu je bila prva velika osvojena trka. Na Milan—Sanremu je završio peti, a na Gent—Vevelgemu deveti, na Flandriji je pao i povrijedio se.

Od povrede se oporavio na vrijeme za Tur de Frans, gde je pobijedio na petoj etapi, nakon dugog bijega. Poslednjih 17 kilometara je odvezao solo. Pobjedom je uzeo žutu majicu sa pet minuta ispred drugoplasiranog Krisa Fruma. Na šestoj etapi je opet otišao u bijeg i povećao je prednost, a žutu majicu je izgubio na osmoj etapi. Nakon Tura, osvojio je Kriterijum Rozelar i završio je peti na klasiku San Sebastijan.

Na dan 6. avgusta, osvojio je drumsku trku na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Žaneiru. Bio je član šestočlanog bijega, a onda su se odvojili Vinčenco Nibali, Rafal Majka i Serhio Enao. Izgledalo je da će podijeliti medalje međusobno, ali su Nibali i Enao pali i Majka je nastavio sam. Van Avermetu se pridružio Jakob Fuglsang i stigli su Majku na kilometar do cilja. Majka je odustao od sprinta, a Van Avermet je pobijedio Fuglsanga i osvojio je zlato.

Optužbe za doping[uredi | uredi izvor]

U aprilu 2015. belgijska biciklistička unija tražila je dvogodišnju suspenziju za Van Avermeta i poništavanje svih rezultata ostvarenih nakon 2012. uz pokretanje istrage. Optužbu su zasnovali po prepisci u pismu, u kome se pominje da koristi kortizon. Van Avermet je priznao da ga je koristio jednom, da riješi problem sa zdravljem.

Na dan 7. maja 2015. objavljeno je da je Van Avermet oslobođen svih optužbi.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ride like the pros: Greg van Avermaet”. cyclist.co.uk. Dennis Publishing Limited. 11. 4. 2017. Pristupljeno 25. 7. 2021. 
  2. ^ „Van Avermaet: This year I feel like it's my turn”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 29. 3. 2017. Pristupljeno 25. 7. 2021. 
  3. ^ „Valter completes CCC Team's 2020 roster”. cyclingnews.com. Future plc. 25. 11. 2019. Pristupljeno 25. 7. 2021. 
  4. ^ „AG2R Citroën Team”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 25. 7. 2021. 
  5. ^ „Matthews: I'd like to be as versatile as Van Avermaet”. cyclingnews.com. Immediate Media Company. 15. 4. 2017. Pristupljeno 25. 7. 2021. 
  6. ^ Wynn, Nigel. „Greg Van Avermaet wins Tirreno-Adriatico overall”. cycling weekly. Pristupljeno 25. 7. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]