Dragoljub Milanović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoljub Milanović
Lični podaci
Datum rođenja(1948-06-17)17. jun 1948.(75 god.)
Mesto rođenjaBlace, NR Srbija, FNR Jugoslavija

Dragoljub Milanović (Blace, 17. jun 1948) srpski je novinar. Bio je generalni direktor Radio-televizije Srbije (RTS) za vreme NATO bombardovanja SR Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dragoljub Milanović rođen je 17. juna 1948. godine u gradu Blace. Studirao je jugoslovenski jezik i književnost na Univerzitetu u Prištini. Potom je radio kao novinar za RTV Priština i za list Politika Ekspres koji izlazi u Beogradu. Godine 1989. izabran je za izvršnog sekretara Saveza komunista Srbije. Od 1992. godine bio je glavni i odgovorni urednik informativne redakcije RTS-a, a 1995. godine od Vlade Srbije postavljen je za direktora RTS-a.

Tokom NATO bombardovanja, zgradu RTS-a u Beogradu bombardovao je NATO u noći 23. aprila 1999. godine, pri čemu je ubijeno 16 radnika, a nekoliko ih je teško povređeno. Amnesti internašonal je napad opisao kao ratni zločin.[1]

Dragoljub Milanović je 2002. godine osuđen na deset godina zatvora zbog „povrede javne bezbednosti” iz člana 194. stav 1. i 2. tadašnjeg Krivičnog zakona Republike Srbije. Sud je utvrdio da je on bio upozoren i da je stoga trebalo da pošalje radnike kući u skladu sa državnim bezbednosnim pravilima.[2] Politički, Milanović je optužen da je namerno ugrožavao živote zaposlenih na nižim nivoima odgovornosti kako bi povećao broj civilnih žrtava i time diskreditovao NATO.[3] Milanović se osvrnuo na svoju dužnost da ispuni zadatak emitovanja i da informiše stanovništvo o posledicama rata. Nije bilo sigurnog mesta za rad i nije mogao da zamisli da NATO namerno bombarduje civilnu metu.[4]

U januaru 2000. godine, Špigel je izvestio da je 24 sata ranije NATO prekinuo napad koji je već bio započet kada je postalo jasno da mnogi zaposleni RTS-a još uvek rade u zgradi preko noći. Potom su poslata nepogrešiva upozorenja. Kada su brojni zaposleni tada odbili da se pojave u noćnoj smeni, Milanović je svima koji su izostali bez opravdanja zapretio otkazima.[5] Amnesti internašonal, međutim, tvrdi da nije bilo upozorenja.[6]

U posebnom krivičnom postupku, Milanović je 2007. godine optužen za povredu poverenja. On je optužen da je nepropisnom dodelom stambenog prostora od emitera primio oko 470.000 evra nezakonitih plaćanja.[7]

U septembru 2010. godine, Peter Handke i francuski lekar Patrik Bario pokrenuli su kampanju za oslobađanje Milanovića.[8]

Milanović je bio zatvoren u KPZ Zabela u Požarevcu. Pušten je na slobodu krajem avgusta 2012. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Violations of the Laws of War by NATO during Operation Allied Force Amnesty International, 7. Juli 2000, Update: 25. Februar 2010, abgerufen am 8. April 2019
  2. ^ Yugoslavia: Ex-TV Boss Jailed Over NATO Bombing In: New York Times vom 22. Juni 2002, abgerufen am 25. Juni 2011 (englisch)
  3. ^ Committee to Protect Journalists: Attacks on the Press 2002: Yugoslavia vom 31. März 2003, abgerufen am 25. Juni 2011 (englisch)
  4. ^ Daniela Dahn: Die Geschichte von Dragoljub Milanovic Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. oktobar 2009), abgerufen am 8. April 2019
  5. ^ Kosovo (II): Der etwas andere Krieg In: Der Spiegel 2/2000 vom 10. Januar 2000, abgerufen am 25. Juni 2011
  6. ^ No justice for the victims of NATO bombings Amnesty International, 23. April 2009, abgerufen am 8. April 2019
  7. ^ Arhivirano [Date missing] na sajtu b92.net [Error: unknown archive URL] In: B92.net vom 8. Mai 2007, abgerufen am 25. Juni 2011 (englisch)
  8. ^ "Man will ihn als politischen Gefangenen behalten" Interview mit Milanovićs Ehefrau Ljiljana in junge Welt vom 10. Januar 2011, abgerufen am 26. Juni 2011