Duško M. Petrović
Duško M. Petrović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. novembar 1948. |
Mesto rođenja | Donja Previja, FNRJ |
Književni rad | |
Period | 1968—danas |
Nagrade | Kočićeva nagrada, Pesnička povelja Sokolica, Pečat kneza Lazara, Vukova nagrada 2019. |
Duško M. Petrović (Donja Previja, 18. novembar 1948) srpski je književnik, lirik i satirik.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Duško M. Petrović je rođen 18. novembra 1948. u Donjoj Previji, opština Gornji Ribnik, srez Banja Luka, BiH, Jugoslavija, danas Republika Srpska. Školovao se u Drvaru (u osnovnoj školi i gimnaziji) i u Beogradu (na Filološkom fakultetu; srpsko-hrvatski jezik i književnost).[1] Duško M. Petrović živi u Beogradu, opština Vračar; slavi krsnu slavu Časne verige apostola Petra 16/29. januara.
Književni rad[uredi | uredi izvor]
Objavljivao je u skoro svim značajnijim časopisima i listovima srpskog jezika, a nešto lirike i satire prevedeno mu je i objavljeno na jezicima drugih naroda. Do sada je objavio šest knjiga lirike, jedanaest knjiga satire, i po jednu knjigu lirsko-satiričnih i refleksivno-poetskih zapisa. Pisao je i za pozorište, radio i televiziju, a ispisivao je političke i satiričke kolumne u dnevnim i nedeljnim listovima u Srbiji i Republici Srpskoj. Član je i Saveta Društva "Sveti Sava" iz Beograda i Uređivačkog odbora časopisa "Bratstvo" [2] . Bio je osnivač i urednik studentskog časopisa "Stradija" ("srpski list za jugoslovenska pitanja") 1971. i 1972. godine kada je časopis trajno zabranjen [3]. Status slobodnog umetnika imao je od 1969. do 1978. i od 2003. do 2011. godine, a u redakciji Ježa (urednik), potom Ošišanog ježa (glavni urednik 1991-1995) radio je od 1978. do 2003. godine.[4] Pokrenuo (2002) i uređivao (do 2009) časopis "Otadžbina", glasilo Srba iz Srbije, Srpske, Crne Gore i rasejanja. Časopis "Otadžbina" ugašen je (odlukom APR-a) 2009. godine. Pokrenuo je (2014) i uređuje "Žrnov", časopis za kulturu, nauku i umetnost, koji uz podršku Predstavništva Republike Srpske u Srbiji izlazi dva puta godišnje, o Božiću i o Vidovdanu.[5]
Drugi o Dušku M. Petroviću[uredi | uredi izvor]
O lirici i satirama Duška M. Petrovića pisali su: Milovan Vitezović, Dragan Lakićević, Predrag Lazarević, akademik Branko Milanović, Gojko Božović, Milenko Stojičić, Ranko Preradović, Slobodan Novaković, Dušan Stojković i drugi.[6] Prof. Predrag Lazarević je 2002. godine objavio i knjigu "Satira motivisana rodoljubljem ili o jedanaest knjiga Duška M. Petrovića" [7](izdanje KZ "Vaso Pelagić", Banja Luka 2002). Petrović je zastupljen u dvadeset devet antologija i zbornika lirike i satire, od čega su tri antologije na ruskom i po jedna na nemačkom, slovenačkom, poljskom, bugarskom, engleskom i beloruskom jeziku. Priredio je i napisao pogovor za antologiju satiričnog aforizma Republike Srpske "Led je probijen. Uskačite!"[7] (Izd. BINA, Banja Luka, 2005) i, zajedno s Kočićevom praunukom Vesnom Mališić, knjigu "Spomenar Milke Kočić" [8] (izd. "Književni atelje Banja Luka - Beograd 2010).
Dela[uredi | uredi izvor]
Knjige[uredi | uredi izvor]
- Izabrana i nova dela Duška M. Petrovića povodom pedeset godina književnog rada (1968—2018): "U kapeli radosti" (izabrana i nova lirika), "U državi koja je nužni smeštaj" (izabrane i nove satire) i "U spoju duhovitosti i duhovnosti" (svakodnevnici, besede, kaprici, razgovori, kritike). Izd. Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji i Fondacija Radost iz Beograda i IK "Besjeda" iz Banje Luke, 2018. godine.
- Oda koja hoda, satire, izd. Zadruga pisaca Beograd 1971.
- Brod plovi, miševi beže, satire, izd. ICS, Bgd 1972.
- Na tri konaka odavde, pesme, izd. KZ "Petar Kočić", Beograd 1975.
- Slikovnica za odrasle, satire sa karikaturama M. Miloradovića, izd. Novo delo, Bgd 1987.
- Kula od članskih karata, satirična poezija, izd. Rad, Bgd 1990.
- Kozerija nostra, podzemlje nebeske Srbije, satire, izd. Goša, Beograd i Javnost, Srpsko Sarajevo 1995.
- Šampanjac u tetrapaku, satirična poezija, I izd. Ošišani jež, Bgd 1996. i II izd. Zadužbina "Petar Kočić", B. Luka – Bgd 1997.
- Zvižduk u pola osam, satirične vesti, 1. deo, izd. Demokratija, Bgd 1997.
- Gde đavo spava, satirične vesti, 2. deo, izd. Demokratija, Bgd 1997.
- Zvučni zid– svakodnevnik, izabrani predratni i sabrani ratni dani u Beogradu 1998–1999, izd. Oslobođenje, Srpsko Sarajevo – Banja Luka – Beograd 1999.
- Đavole Bog t' ubio, satirične poeme, izd. Čigoja, Bgd 2002.
- Na vr' brda vrh državni mrda, satirična poezija, izd. Književni atelje B. Luka – Bgd 2004.
- Je li ikog stid? - stare i nove satire, izabrao i predgovor napisao Predrag Lazarević, izd. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo 2005.
- Radost ljubavi, pesme, izd. Književni atelje, B. Luka – Bgd 2006 (knjiga u jednom primerku).
- Ona davna ljeta zimus, pesme, izd. GrafoMark, Laktaši 2007.
- Kafa u Petrovićima, izabrane i nove poeme, lirsko-satirične poeme o izbeglicama, izd. Bina, B. Luka, 2008.
- Veruješ li, verujem ti, zapisi, misli, polemički i lirski otisci u zapitanosti pred događajima u životu čoveka i naroda, izd. Besjeda, Banja Luka, 2013.
- Idem crkvi livadom, lirika (edicija Meridijani, Smederevska pesnička jesen 2016) i
- Poetar, žitija živih, lirska poezija (IK "Filip Višnjić", Beograd 2016).
Besede[uredi | uredi izvor]
- Krajina i srpski duhovni prostor (kao predstavnik Udruženja Srba Krajišnika u Beogradu na skupu SANU, CANU i ANURS "Srpski duhovni prostor", Dvorovi kod Bijeljine 1998);
- Najsvetliji uzor (po primanju Kočićeve nagrade, Banski dvor, Banja Luka, 24.8.2002);
- Jabuke i knjige (na otvaranju festivala poezije u Jablanici pod Kozarom 14. septembra 2008);
- Sveti Sava duhovni otac Srba (na Svetosavskoj akademiji Zvorničko-tuzlanske eparhije u Bijeljini 2010. godine)...
Putopisi[uredi | uredi izvor]
- Rmanj Manastir (2009), časopis "Bratstvo", izd. Društva Sveti Sava (osn. 1886), Beograd.
- Manastir Krupa na Vrbasu (2010), časopis "Bratstvo", izd. Društva Sveti Sava (osn. 1886), Beograd.
- U crkvi Svetog Save u porti manastira Žiča (2011), časopis "Bratstvo", izd. Društva Sveti Sava (osn. 1886), Beograd.
- Manastir Slanci (2012) časopis "Bratstvo" izd. Društva Sveti Sava (osn. 1886), Beograd.
- Krstovi patrijarha Pavla (2015)časopis "Bratstvo", izd. Društva Sveti Sava (osn. 1886), Beograd.
Dramski tekstovi[uredi | uredi izvor]
- "Novi Sad il' nikad, satirični kabare, po tekstovima Aleka Marjana, Radivoja Bojičića, Milovana Vržine, Milenka Pajovića i D. M. Petrovića, izveden u Srpskom narodnom pozorištu 1989;
- Braćo i sestre, komedija (Elektronski časopis Etna, 2007, 59);
- Wiskey predstavnik iliti doček Nove 2010. u BiH - ne bih, tv satira (Elektronski časopis Etna, decembar 2009)...
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- UNESKO-ova nagrada za satiričnu poeziju mladih (Beograd 1971),
- Kočićeva nagrada (Banja Luka 2002),
- Pelagićev runolist (prvi dobitnik, Banja Luka, 2011),
- Specijalna plaketa Beogradskog aforističarskog kruga za afirmaciju i popularizaciju satire (Beograd 2011),
- Pesnička povelja Sokolica 2014, Zvečan, Kosovo i Metohija,
- Nagrada „Pečat kneza Lazara”, za knjigu Poetar, žitija živih, 2016.
- Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture (1994),
- Vukova nagrada, 2019.
- Povelja delo Udruženja književnika Srbije, 2021.
- Priznanje za Vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Srbije (2013).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Duško M. Petrović” (PDF). Elektronski časopis za satiru "Etna" - Autoportret satiričara. Pristupljeno 18. 1. 2019.
- ^ Promocija Društva Sveti Sava
- ^ „Nedeljnik: "Zabranjeni broj": To je bilo treniranje slobode, ili kako su mediji izveštavali o protestima 1968. godine”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2019. g. Pristupljeno 26. 02. 2019.
- ^ "Ko je ko u našem humoru, satiri i karikaturi", Ošišani jež 1998.
- ^ „Sajt časopisa Žrnov”. Pristupljeno 12. 12. 2018.[mrtva veza]
- ^ „Rekli su, napisali, objavili...”. Pristupljeno 12. 12. 2018.
- ^ a b Raj za satiričare
- ^ „Republika Srpska na sajmu knjiga u Beogradu”. Arhivirano iz originala 26. 02. 2019. g. Pristupljeno 26. 02. 2019.