Enriko Feri

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Enriko Feri
Datum rođenja(1856-02-25)25. februar 1856.
Mesto rođenjaSan Benedeto PoLombardija-Venecija
Datum smrti12. april 1929.(1929-04-12) (73 god.)
Mesto smrtiRimItalija

Enriko Feri (ital. Enrico Ferri; San Benedeto Po, 25. februar 1856 — 12. april 1929) je bio italijanski kriminolog, sociolog i student Čezarea Lombrozoa, osnivač Italijanske škole za kriminologiju. Dok je Lombrozo istraživao navodno fiziološke) faktore koji motivišu kriminalce, Feri je istraživao socijalne i ekonomske aspekte. Služio je kao urednik socijalističkog dnevnika Avanti, i 1884, kada je njegova knjiga „Krivična sociologija” objavljena. Kasnije, njegov rad je poslužio kao osnova argentinskog krivičnog zakona 1921. Iako se na početku protivio italijanskom diktatoru Benitu Musoloniju, Feri je kasnije postao jedan od glavnih pristalica Musolinija i njegove Nacionalne fašističke partije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Feri je rođen uLombardiji 1856. godine. Prvo je radio kao predavač, a kasnije i kao profesor krivičnog prava, proveo je neko vreme kao student kod Čezarae Lombroza. Dok je Lombrozo istraživao antropološku kriminologiju , Feri se fokusirao na socijalnim i ekonomskim uticajima na bazi kriminala.

Ferijevo istraživanje dovelo je da njegove postulirajuće teorije koje se pozivaju na metode za sprečavanje kriminala sa budu oslonac sprovođenja zakona, za razliku od kažnjavanja zločinaca nakon što su se njihovi prestupi desili. On je postao osnivač škole pozitivista, i on je istraživao psihološki i socijalni pozitivizam za razliku od biološkog pozitivizma kod Lomboroza.

Feri, u to vreme radikalno,je izabran za Italijanski parlament 1886. Godine 1893, on se pridružio Italijanskoj socijalističkoj partiji i uređivao njihove dnevne novine Avanti. Tokom 1900 i 1904 govorio je u Kongresu protiv uloge socijalističkih ministara u buržoaskim vladama.

Feri je favorizovao italijansku neutralnost tokom Prvog svetskog rata, a ponovo je izabran za poslanika socijalističke partije 1921.u posleratnoj Italiji. Postao je pristalica Musolinijevog fašističkog režima. Feri je umro 1929 godine.

Literarni rad[uredi | uredi izvor]

  • Krivična sociologija (1884)
  • Socijalizam i pozitivna nauka (1894)
  • Pozitivne škole za kriminologiju (1901)
  • Krivična Sociologija(1905)
  • Socijalizam i moderne nauke (1894)

Teorije kriminologije[uredi | uredi izvor]

Feri je osporio Lombrozov naglasak na biološkim karakteristikama kriminalaca; umesto toga, on se usresredio na proučavanje psiholoških karakteristika, za koje je verovao da čine razvoj kriminala kod pojedinca. U ove karakteristike uključen je govor, rukopis, tajni simboli i umetnost, kao i moralna neosetljivost, prethodi se njegovom izvršenju, kao i odsustvu kajanja posle izvršenja. Feri tvrdi da osećanja kao što su religija, ljubav i lojalnost ne doprinose kriminalnom ponašanju, ove ideje su previše komplikovane da imaju određen uticaj na osnovnom moralnom smislu osobe, od kojih Feri veruje da kriminalno ponašanje potiče. Feri je tvrdio da druga osećanja, kao što su mržnja, pohlepnost i sujeta imaju veće uticaje to jest održavaju nad moralnom smislu osobe.

Feri sažima svoju teoriju definisanjem krivične psihologije kao neispravnim otporom kriminalnih sklonosti i iskušenja, zbog loše uravnotežene impulsivnosti koja je karakteristična za decu i divljake.

Politička uverenja[uredi | uredi izvor]

Feri je često poredio socijalizam i darvinizam) i ospporavao je pojedine radova Ernsta Hekela koji su isticali protivrečnost dve škole mišljenja. Feri je tvrdio da je darvinizam pružio socijalizmu njegove ključne naučne principe.

Ferijevo viđenje religije i nauke kao obrnuto proporcionalno. Feri je primetio da je darvinizam dao jedan štetan udarac religiji i poreklu univerzuma prema crkvi, pa je socijalizam porastao u odnosu na njega. Tako je Feri tvrdio da je socijalizam proširenje darvinizma i teorije evolucije. Pred sam kraj svog života postao je jedan od glavnih pristalica Benita Musolinija. Počeo je da razmatra fašizam kao izraz socijalističkih ideala, pa je fašizam bio „afirmacija države protiv liberalnog individualizma”.

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Krivična sociologija (1884)
  • Socijalizam i pozitivna nauka (1894)
  • Italijanski fašizam (1927)
  • Benito Musolini i doba vlasti

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]