Žozef Luj Ge-Lisak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Žozef Luj Gej-Lisak
Žozef Luj Gej-Lisak
Lični podaci
Datum rođenja(1778-12-06)6. decembar 1778.
Mesto rođenjaSen Leonar de Nobla, Francuska
Datum smrti9. maj 1850.(1850-05-09) (71 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
ObrazovanjePolitehnička škola

Žozef Luj Ge-Lisak[1] (franc. Joseph Louis Gay-Lussac;[2] 6. decembar 17789. maj 1850) bio je francuski hemičar i fizičar. Poznat je po zakonu vezanom za gasove,[3][4][5][6][7] kao i po svojim delima na smešama alkohola i vode, što je dovelo do Ge-Lisakovog stepena[8][9][10] koji se koristi za merenje alkoholnih pića u mnogim zemljama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ge-Lisak i Bio se penju u balonu na vruć vazduh,[11] 1804. Ilustracija sa kraja 19. veka

Ge-Lisak je rođen u selu Sen Leonar de Nobla u departmanu Gornja Vijena. Žozefov otac, Antoni Ge, sin lekara, bio je advokat i tužilac i radio je kao sudija u Noblat Bridžu.[12] Otac dva sine i tri ćerke, on je posedovao znatan deo sela Lisak i obično je dodavao ime naselja svom imenu, kao što je to bio običaj u Starom poretku. Pri kraju 1803, otac i sin su konačno prihvatili ime Ge-Lisak.[13] Tokom revolucije, po osnovu Zakona o sumnjivima,[14][15][16][17] njegov otac, bivši kraljevski advokat, bio je pritvoru u Sen Leonaru od 1793 do 1794.

Na početku se školovao kod kuće, a 1794. godine poslat je u Pariz da se spremi za Politehničku školu,[18][19] pošto je njegov otac uhapšen. Krajem 1797. godine primljen je u Politehničku školu, tri godine kasnije prebacio se u Nacionalnu školu za mostove i puteve, a nedugo kasnije postavljen je za asistenta Kloda Luja Bertolea. Godine 1802,[20][21] postavljen je za demonstratora Furkroja u Politehničkoj školi, gde je kasnije (1809) postao profesor hemije. Od 1808. do 1832. godine bio je profesor fizike na Sorboni, mesto koje je napustio da bi postao šef katedre za hemiju u botaničkoj bašti Jardin des Plantes. Godine 1831, izabran je za da predstavlja Gornju Vijenu u donjem domu Parlamenta, a 1839. godine postao je per.

Godine 1809, Ge-Lisak se oženio sa Žanevjev-Mari-Žozef Rožo. Prvi put ju je upoznao dok je radila kao pomoćnica u prodavnici rublja gde je krišom učila iz udžbenika za hemiju. Bio je otac petoro dece, od kojih je najstariji (Žil) postao asistent Justusa Libiga u Gisenu. Neke Žilove publikacija su pogrešno pripisane Žozefu, jer imaju iste inicijale (Ž. Ge-Lisak).

Dostignuća[uredi | uredi izvor]

  • 1802, Ge-Lisak je formulisao zakon po kojem se gas širi linearno sa konstatnim pritiskom i porastom temperature.
  • 1804, uspeo se sa Žan Batistom Bioom[22][23] u balonu na vruć vazduh do visine od 6,4 km tokom ranih proučavanja Zemljine atmosfere. Želeo je da sakupi uzorke vazduha sa raznih visina kako bi zabeležio razlike u temperaturama i vlažnostima.
  • 1805, zajedno sa svojim prijateljem i naučnim saradnikom, Aleksandrom fon Humboltom, otkrio je da se osnovni sastav atmosfere ne menja sa smanjenjem pristiska (povećavanjem nadmorske visine). Takođe su otkrili da se voda formira od dva dela vodonika i jednog dela kiseonika (zapreminski).
  • 1808, bio je jedan od otkrivača bora.
  • 1810, u saradnji sa Lujem Tenarom, otkrio je metod za kvantitativnu elementalnu analizu tako što se mere količine ugljene kiseline i kiseonika oslobođene reakcijom sa kalijum hloratom.
  • 1811, Ge-Lisak je priznao jod kao novi element i opisao je njegove osobine.[24]
  • 1824, razvio je poboljšanu verziju birete koja je imala držalju sa strane i skovao je termine "pipeta" i „bireta“ u svom radu iz 1824. godine o standardizaciji rastvora indiga.[25]

U Parizu, ulica i hotel blizu Sorbone nazvani su po njemu, kao što su i trg i ulica u njegovom mestu rođenja. Njegov grob nalazi se na groblju Per Lašez u Parizu.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Chemistry courses of the École Polytechnique, Vol.1&2
  • Lessons of Physics, Faculty of Sciences in Paris, (November 6, 1827, March 18, 1828)
  • Gay-Lussac, L. J.; von Humboldt, A. (1805). „Expérience sur les moyens oediométriques et sur la proportion des principes constituents de l'atmosphère”. Journal de Physique. 60. 
  • Gay-Lussac's article (1809) "On the combination of gaseous substances", online and analyzed on BibNum Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. jun 2019) (for English, click 'à télécharger').

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Definition of Gay-Lussac | Collins English Dictionary
  2. ^ "Gay-Lussac". Random House Webster's Unabridged Dictionary.
  3. ^ Gay-Lussac (1809) "Mémoire sur la combinaison des substances gazeuses, les unes avec les autres" (Memoir on the combination of gaseous substances with each other), Mémoires de la Société d'Arcueil 2: 207–234. Available in English at: Le Moyne College.
  4. ^ „Joseph-Louis Gay-Lussac”. chemistryexplained.com. 
  5. ^ Hartley Harold (1966). „Stanislao Cannizzaro, F.R.S. (1826–1910) and the First International Chemical Conference at Karlsruhe”. Notes and Records of the Royal Society of London. 21 (1): 56—63. S2CID 58453894. doi:10.1098/rsnr.1966.0006. 
  6. ^ "Sur la combinaison des substances gazeuses, les unes avec les autres," Mémoires de physique et de chimie de la Société d’Arcueil, vol. 2 (1809), 207-34.
  7. ^ "Sur la dilatation des gaz," Annales de chimie, 43 (1802), 137-75.
  8. ^ „Lafayette Brewing Co.”. www.lafayettebrewingco.com. Arhivirano iz originala 2012-02-19. g. Pristupljeno 2012-02-04. 
  9. ^ „Glossary of whisky and distillation”. www.celtic-whisky.com. Arhivirano iz originala 2012-02-12. g. Pristupljeno 2012-02-04. 
  10. ^ „English Ales Brewery Monterey British Brewing Glossary”. www.englishalesbrewery.com. Arhivirano iz originala 2012-02-19. g. Pristupljeno 2012-02-04. 
  11. ^ Ministere du Commerce de L'Industrie des Postes et des Telegraphes (1902). Exposition Universelle Internationale de 1900 a Paris. Concours Internationaux D'Exercices Physiques et de Sports. Rapports Publies Sous La Direction de M. D. Merillon. Paris: Imprimerie Nationale. str. 178, 250—275. 
  12. ^ Biographical Dictionary Ancient and Modern, Volume 16, Michaud
  13. ^ Biographical sketch by Gay de Vernon
  14. ^ „Reign of Terror”. Encyclopædia Britannica (2015). Pristupljeno 19. 4. 2017. 
  15. ^ Jean Tulard, Jean-François Fayard, & Alfred Fierro, Histoire et Dictionnaire de la Révolution française, Éd. Bouquins-Robert Laffont, 1997, ISBN 978-2-221-04588-6
  16. ^ „Université Lille III, Chronologie de la vie de Merlin de Douai (1754–1838)” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 7. 3. 2012. 
  17. ^ University of Chicago, Souvenirs de la Marquise de Créquy, vol. 8, ch. 5
  18. ^ „Arrêté du 25 février 2021 fixant la liste des écoles accréditées à délivrer un titre d'ingénieur diplômé - Légifrance”. archive.wikiwix.com. Pristupljeno 2022-05-29. 
  19. ^ „École Polytechnique – History and heritage”. École Polytechnique. Pristupljeno 2. 11. 2013. 
  20. ^ „December 6: Joseph Louis Gay-Lussac”. Freethought Almanac. Pristupljeno 4. 02. 2016. 
  21. ^ Chopra, Ramesh (2005). Academic Dictionary Of Philosophy. Gyan Books. str. 143. ISBN 978-81-8205-224-6. . Poznati francuski hemičar. On je bio jedan od najvećih hemičara u Evropi u to vreme. Napravio je brojna otkrića u nauci, i čak ga je obnovljena kraljevska porodica učinila francuskim plemićem, iako je politički radio sa antiklerikacima. Bio je blisko povezan sa Aragom i u jednakoj meri naklonjen ateizmu.
  22. ^ C D Waterston; A Macmillan Shearer (jul 2006). Former Fellows of The Royal Society of Edinburgh, 1783–2002: Part 1 (A–J) (PDF). Royal Society of Edinburgh. ISBN 090219884X. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 1. 2013. g. Pristupljeno 18. 9. 2015. 
  23. ^ Appletons' annual cyclopaedia and register of important events of the year: 1862. New York: D. Appleton & Company. 1863. str. 683. 
  24. ^ Ede 2006, str. 133.
  25. ^ Rosenfeld 1999, str. 72–75.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]