Zavod Svetog Jeronima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Zavod Svetog Jeronima je rimokatolički zavod, crkva i društvo u Rimu, glavnom gradu Italije, u kojem se danas školuju hrvatski sveštenici. Nazvan je po Jeronimu Stridonskom.

Poreklom seže u 13. vek. Dugo je imao naziv „slovenski“, a u 15. veku se ime zamenjuje nazivom „ilirski“. Ovaj Zavod je 1842. godine Austrijsko carstvo preuzelo pod zaštitu, a 1862. godine u njemu je osnovan Kolegijum Sv. Ćirila i Metodija za klirike i sveštenike, koji su učili u Rimu. Među njegovim kanonicima neko vreme je bio Franjo Rački (1857—1859), najodaniji drug i savetnik biskupa Josipa Juraja Štrosmajera.

Po breveu Lava XIII „Slavorum gentem“ imao se taj Zavod preurediti u bogoslovsko semenište i predati u ruke Hrvatima, od 29. jula/1. avgusta 1901. pod imenom „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“. U prvom članu zakona tog kolegijuma se kaže, da se kolegijum osniva za hrvatski narod, u koji se primaju samo pitomci za sveštenike, koji su rodom i jezikom Hrvati. Članom 9. nabrojane su biskupije koje su ovlašćene da šalju svoje pitomce. Zavod je neslužbeno otvoren 1911. godine, da bi naglo prekinuo rad 1915. godine.[1]

Knjaževina Crna Gora 1901. godine uložila je protest u Vatikanu, zbog novog naziva „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“ zato što su i Srbi katolici iz Barske nadbiskupije imali pravo na taj zavod. O Zavodu Sv. Jeronima u Rimu, odnosu Crne Gore i Vatikana po pitanju imena ovog Zavoda, pa i Vatikana prema Srbima uopšte 1901—1902. godine. Do preimenovanja zavoda na hrvatski, zavod su izdržavali Srbi katolici.

Dobio je 1971. godine od strane Vatikana novi naziv "Hrvatski zavod Sv. Jeronima".[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Croatica Christiana periodica", Zagreb 49-50/2002.
  2. ^ Šerbo Rastoder: "Crna Gora u egzilu", Cetinje 2004.

Literatura[uredi | uredi izvor]