Zgrada Zlatno jagnje (Dom vojske)
Zgrada Zlatno jagnje (Dom Vojske) | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Subotica |
Opština | Subotica |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1857. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture |
www |
Zgrada Zlatno jagnje (Dom Vojske) u Subotici je izgrađena 1857. godine kao Hotel „Belo jagnje” (mađ. Bárányi szálodafogadó) i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Prvobitno zgrada je bila prizemna u kojoj je bila kafana u vlasništvu Andraša Lihtnekera, sve do prve velike adaptacije 1886. godine, kada je arhitekta Geza Kocka podigao sprat u stilu eklektike. Po projektu Titusa Mačkovića, 1904. godine, objekat je potpuno preuređen i pregrađen u stilu minhenske secesije, sa savršenim skladom dekoracije, oblika, otvora stolarija, sa upotrebom karakteristične staklene markizete, uništene u bombardovanju u Drugom svetskom ratu.
Čeonu fasadu odlikuje jednostavnost, sa trodelnom vertikalnom podelom asimetrično postavljenog rizalita. Prizemlje je rešeno lučnim ovalnim arkadama, koje su u lučnom delu bile ispunjene vitražom od kojih se najdominantniji proteže čitavom širinom rizalita, a bočno je takođe drveni dvokrilni portal sa zastakljnim svetlarnikom, takođe nekada ispunjen vitražom. Tri prozora na rizalitu su u obliku izduženog pravougaonika. Iznad rizalita je postavljena atika sa ovalnim završetkom koja nosi floralni reljef. Prilikom ove adatacije pročeona fasada je dobila secesijsko oblik, kao i u enterijeru glavne sale i predvorja, stepeništa i prozorskih otvora na bočnoj fasadi. Enterijer ostalih prostorija i fasada zadržao je prvobitne stilske karakteristike eklektike, iz druge polovine 19. veka.
Galerija[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ „Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica-Belo jagnje (Dom Vojske)”. Arhivirano iz originala 07. 05. 2014. g. Pristupljeno 08. 05. 2014.