Zebrnjak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Osvećivanje monumentalne Spomen – kosturnice, povodom 25. godišnjice od Kumanovske bitke, oktobra 1937. na brdu Zebrnjak.
Položaj spomen obeležja Zebrnjak pored Kumanova u Severnoj Makedoniji

Spomen-kosturnica na brdu Zebrnjak je bilo monumentalno i trijumfalno spomen obeležje podignuto u slavu i čast poginulim srpskim vojnicima tokom Kumanovske bitke u Prvom balkanskom ratu 1912. godine. Srpska vojska je pobedila tursku vojsku i time označila početak oslobođenja Jugoistočne Evrope od Osmanskog carstva. Spomen-obeležje je najznačajnije ostvarenje beogradskog arhitekte Momira Korunovića i bio je najmonumentalniji vojni memorijal na prostorima središnjeg Balkana. Spomenik je podignut 1937. godine na lokalitetu samog bojišta — brdu Zebrnjak kod Kumanova u tada Vardarskoj banovini u Kraljevini Jugoslaviji, a danas Severnoj Makedoniji. U spomen-kosturnici, počivaju posmrtni ostaci 678 poginulih srpskih vojnika poginulih u Kumanovskoj bici. Danas se spomenik nalazi u ruiniranom stanju, jer ga je bugarski okupator Makedonije porušio tokom Drugog svetskog rata - 24. maja 1942. Srušena je kula, a preostali ostaci kapele i kosturnice čekaju obnovu.[1]

Poslednjih godina Zebrnjak je postao mesto okupljanja srpske zajednice iz Severne Makedonije. Za sanaciju ovog spomenika iz budžeta Republike Srbije odvojeno je 70 miliona dinara 2012. godine.[2]

Spomen-kosturnica na brdu Zebrnjak.

Izgradnja i izgled spomen obeležja[uredi | uredi izvor]

Spomen obeležje danas

Još 1922. godine grupa srpskih ratnih veterana formirala je odbor sa ciljem podizanja spomenika ratnicima palim 23. i 24. oktobra 1912. godine u Kumanovskoj bici. Tu je za dva dana "pao cvet naše omladine". U Kumanovu je poseban Odbor za podizanje spomenika, počeo sa aktivnostima jula 1931. godine.[3] Gradnja je počela 1934, u teškim uslovima: teren je bio neprohodan, radnici su na velikoj visini bili izloženi jakim vetrovima, čak se dešavalo da ih napadaju naneseni rojevi mrava.[4]

Početkom 1936. godine Odbor za gradnju je prestao sa radom je nije bilo sredstava. Stiglo se tada do polovine, do 26 metara visine kule. Da bi se skupila sredstva Odbor je februara 1936. godine u Beogradu, u izlogu tri radnje na Slaviji i Terazijama pokazao javnosti modele spomen-obeležja. Arhitekta Korunović je zamislio da spomenik imao trougaonu osnovu, želeći da personificira trojstvo vere izginulih boraca. Sa druge strane, i iz zbog učešća tri srpske divizije: Dunavske, Drinske i Konjičke. Obeležje se videlo i iz velike daljine, od preševske željezničke stanice.Trebalo je da podseća generacije, koje dolaze, na danak u krvi, na nedoglednu cenu kojom je otkupljena sloboda krajeva na jugu naše zemlje.[5]

Spomenik su svečano osvetili mitropolit skopski Josif, episkop niški Jovan i i episkop raško-prizrenski Serafim 31. oktobra 1937. godine, na 25. godišnjicu srpske pobede[6]. Izgrađen je na brdu Zebrnjak, najvišoj tački kumanovskog bojišta. Prilikom osvećenja u kosturnicu su položeni posmrtni ostaci oko četiri stotine stradalih pripadnika srpske vojske koji su do tada bili čuvani u obližnjem srednjovekovnom manastiru Svetog Đorđa, zadužbini srpskog kralja Stefana Uroša II Milutina, u Starom Nagoričinu (Severna Makedonija).

Spomenik na Zebrnjaku građen je od najtvrđeg bazalta i armiranog betona. Imao je oblik kule-obeliska visine 48,5 metara. Bio je to ubedljivo najviši spomenik ne samo na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, već i čitavog Balkanskog poluostrva.[7] Skladnih proporcija, sa vitkom kulom, ovaj memorijal mogao je da se vidi iz velike daljine, čak i noću, jer je iz njegovog kubeta izbijala svetlost tri petro-maks lampe. Bilo je to simbolično, večito kandilo mrtvih čije su kosti tu počivale. Na svim planovima spomenika uočljiv je vertikalizam u strukturi građevine. Definitivan projekat predstavlja spoj masivnog podnožja u obliku tvrđave, vitkog stabla sa jajastom ``kapom“ na vrhu koje se ne sužava nagore i novog elementa - trougaone osnove. Takvom osnovom autor je, bez ikakve sumnje, ostvario izraženi skulptoralni efekat u ukupnom izgledu vitke, ali snažne građevine. Taj vrhunski spor arhitekture i skulpture bez uzora u našoj arhitekturi predstavlja remek-delo Momira Korunovića.

U prizemlju spomenika bile su prostorije koje su služile kao kosturnice izginulih srpskih ratnika. Nad njima se nalazio prostor, podeljen u devet odaja, u kome je bila smeštena muzeološka postavka. Iznad podnožja spomenika, na osamnaestom metru od zemlje, nalazila se memorijalna kapela do koje se stizalo otvorenom spiralnom rampom. Na svakom uglu spiralne staze proširene kružnim zaravnima stajali su na postoljima originalni topovi korišćeni u Kumanovskoj bici. Gvozdenim stepenicama pelo se u prostor iznad kapele u kome su bile postavljene drvene hrastove merdevine koje su spajale pet spratova visoke kule sa betonskim galerijama. Na samom vrhu kule, pod samom krovnom konstrukcijom, nalazile su se pomenute svetiljke koje su noću osvetljavale okolinu. Na vrhu čitave građevine nalazio se krst, dok je njen najviši sprat bio ukrašen heraldičkim znamenjima Kraljevine Srbije.

Fresko-dekoraciju u kapeli i kosturnici izradio je ugledni srpski slikar toga vremena Živorad Nastasijević koji je sa Korunovićem sarađivao i ranije, prilikom podizanja spomenika srpskim ratnicima stradalim u bici na Drini ujesen 1914. godine koji se nalazi na lokalitetu Mačkov kamen na planini Jagodnji kod Krupnja.

Rušenje spomenika[uredi | uredi izvor]

Bareljef spomenika

Spomenik na brdu Zebrnjak kod Kumanova porušile su bugarske snage na samom početku Drugog svetskog rata. Stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture - Beograd 1985. godine realizovali su projekat zaštite objekta na Zebrnjaku u zatečenom stanju. Ministarstvo rada i socijalne politike i Ambasada Republike Srbije u Severnoj Makedoniji preduzeli su početne korake u zaštiti ovog izuzetnog spomenika kulture time što su obezbedile stalnog čuvara.

Originalne skice Spomenika na brdu Zebrnjak čuvaju se u porodičnoj zaostavštini potomaka Momira Korunovića.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", Beograd 3. jun 2018. godine
  2. ^ „Slavni preci počivaju u korovu („Večernje novosti“, 12. novembar 2012)”. Pristupljeno 22. 4. 2020. 
  3. ^ "Vreme", Beograd 1931. godine
  4. ^ "Vreme", 6. okt. 1937
  5. ^ "Vreme", Beograd 27. februar 1936. godine
  6. ^ Politika, 31. okt. 1937, str. 1-3 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016). digitalna.nb.rs (pristup. 24.2.2016)
  7. ^ Zebrnjak čuva uspomenu na srpske heroje, Politika, Mile Radenković, 12. 7. 2008.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]