Zubovce (Vrapčište)

Koordinate: 41° 49′ 46″ S; 20° 52′ 40″ I / 41.8294° S; 20.8778° I / 41.8294; 20.8778
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zubovce
mkd. Зубовце
Pogled na deo Zubovca
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaVrapčište
Stanovništvo
 — (2002)762
Geografske karakteristike
Koordinate41° 49′ 46″ S; 20° 52′ 40″ I / 41.8294° S; 20.8778° I / 41.8294; 20.8778
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina610 m
Zubovce na karti Severne Makedonije
Zubovce
Zubovce
Zubovce na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1238
Pozivni broj+389 (0)42
Registarska oznakaGV

Zubovce (mkd. Зубовце) je naselje u Severnoj Makedoniji, u severozapadnom delu države. Zubovce pripada opštini Vrapčište.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje Zubovce je smešteno u severozapadnom delu Severne Makedonije. Od najbližeg većeg grada, Gostivara 5 km severno.

Zubovce se nalazi u gornjem delu istorijske oblasti Polog. Naselje je položeno na zapadnom obodu Pološkog polja. Istočno od naselja pruža se polje, a zapadno se izdiže Šar-planina. Nadmorska visina naselja je približno 600 metara.

Klima u Zubovcu je umereno kontinentalna.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početkom 20. veka Zubovce je bio naseljeno pravoslavnim Slovenima. Tada je polovina pravoslavnih meštana bila u okviru Srpske pravoslavne crkve. U mestu je 1898. godine bilo oko 95 kuća. Srpskih domova je 1899. godine bilo 75, a "egzarhista" - 19. Iako malobrojniji bugarski egzarhisti su imali u mestu čak tri sveštenika. Oni su 16 egzarhijskih (probugarskih) kuća podelili na tri parohije. Ali redosled korišćenja pravoslavne crkve bio je neprikosnoven: tri nedelje bi službu redom držali Srbi, a četvrtu nedelju Bugari.[1]

Srpska narodna škola otvorena je u mestu 1891/1892.[2] godine. Tada je na rad u njoj poslat učitelj Pavle Popović. Učitelja su bugarski egzarhisti prijavili vlastima, tako da je bio ubrzo uhapšen. Ali skopski mitropolit Metodije se zauzeo za njegovo oslobađanje i povraćaj u zubovsku školu. Kasnije je bio učitelj pismeno pozvan od strane muarifa skopljanskog, pa je pred njim položio ispit i dobio rusat-name. Problem je bio što školska zgrada nije postojala, pa je nastava izvođena napolju. Građevinu od tri zida koju je započeo - podigao Sima Petrović zvani "Arnautin" oko 1870. godine, narod je koristio kao sklonište od nepogode tokom seoskih sabora. Sima je u to vreme radio u Negotinu, a tamošnji pop Sava Popović ga je ubedio da to uradi u svom rodnom mestu. Tek kada su učitelju Popoviću prišle ugledne poprodice braće Panići i Maksimovići, krenulo se ka završetku buduće školske zgrade. Pokrenuta je akcija da se napravi prava školska zgrada, svoje priloge dali su prof. Sofronije Simić iz Negotina - 18 napoleona, zatim skopski mitropolit Metodije (4), te selo Zubovce još 18 napoleona (zlatnika) za istu sverhu. Školsko zdanje sa dve učionice i hodnikom izgrađeno je usred sela, uz staru pravoslavnu crkvu Sv. Nikole, gde je i groblje. Najbliže kuće su bile udaljene 50 koraka. Oko škole je bio na opštinskom zemljištu prostrano dvorište. Prve godine rada u nju se upisalo 75 đaka. Školski staratelj 1891-1894. godine bio je meštanin Andreja Grunić. Uskoro se učitelj Popović zapopio i postao pravoslavni sveštenik u mestu. On je 1899. godine bio namesnik u Gostivaru. Za učitelj je postavljen Novica Babović, sa suprugom, takođe učiteljicom Živkom. Oni su proveli tu dve godine. Od februara do leta 1897. godine, nakon njihovog odlaska, u školi je radio opet pop Sava. Od 1897/1898. godine u školi radi učitelj Sima Babarogić, koga podržavaju meštani Miloš Jovanović i Ilija Dimitrijević. Škola je od tada napredovala, broj učenika se povećao na 100, a dolazili su iz četiri sela. Školski staratelj je opet postao vredni Grunić.[3] Kum školske slave bio je 1899. godine Isak Popović.

Bugarske novine su maja 1899. objavile vest da su "dve kuće u Gostivaru, 54 u Zubovcu - sa mesnim egzarhijskim sveštenicima Dimitrijem, Vasilijem i Metodijem (gore pomenutim) kao i sela Zdunje, Debreše, Vrapčište, Novo Selo, Šumčevište, Gorjane, Senokose i Gradec" pismenim aktom vlastima izjavile da priznaju duhovnu vlast (bugarske) Svete Egzarhije. Srbi iz Zubovca, koji su bili u velikoj večini su to demantovali. Ali trzavice između pripadnika dva naroda neće tu stati.[1]

U seoskoj crkvi i školi proslavljan je praznik Savindan. Godine 1900. činodejstvovao je pop Popović, a školski domaćin "u teškom vremenu" bio gazda Radomir Isaković. Učitelj u mesnoj školi Josif Bradić je izgovorio svetosavsku besedu. U to vreme zaoštravaju se odnosi u selu, "koplja se lome" oko škole. Prilikom pokušaja preotimanja škole od strane napadača mesnih Bugara među kojima su bile kolege, oba bugarska učitelja, učitelj Bradić je teže ranjen. Kad je začuo buku u školi, dotrčao je sa suprugom učiteljicom i zatekao oba bugarska popa sa učiteljima i nekoliko đaka, naoružanim noževima i štapovima. Uspeo je on nekako da istera iz škole uzurpatore, koji su polomili lokot na vratima "svoje" škole, ali su mu prilikom guranja štapovima razbili glavu. Kada je napad prijavio u seoskom "ućumatu" (opštini), vlast je reagovala hapšenjem počinilaca, a njega je pregledao vojni lekar.[4]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Zubovce je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 762 stanovnika.

Stanovništvo u naselju je etnički mešovito. U većini su etnički Makedonci (63%), a u manjini su Albanci (29%) i Turci (8%).

Većinska veroispovest je pravoslavlje, a manjinska je islam.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  2. ^ "Pravda", Beograd 13. april 1934.
  3. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1898. godine
  4. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1900. godine

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]