Ivan Šenšin

Ivan Šenšin
Ivan Šenšin
Lični podaci
Datum rođenja	1897.
Mesto rođenja	Penza, Ruska Imperija
Datum smrti	16. novembar 1944. (46/47 god.)
Mesto smrti	Beograd, Demokratska Federativna Jugoslavija
Umetnički rad
Polje	strip
Najvažnija dela	Doživljaje Mike Miša ; Mandžurija u plamenu ; Hrabri vojnik Švejk;

Ivan Šenšin (rus. Иван Иванович Шеншин; Penza, 1897 — Beograd, 16. novembar 1944) bio je srpski crtač stripova ruskog porekla. Bio je jedan od crtača okupljenih oko Beogradskog kruga, izvanredne strip-škole, čuvene i u svetskim razmerama. Najpoznatiji stripovi: "Doživljaje Mike Miša", "Mandžurija u plamenu", "Zvonar Bogorodičine crkve", "Hrabri vojnik Švejk", "Kraljević Marko", "Prvi put s ocem na jutrenje", "Postanje sveta", "Volga, Volga" i "Meksiko".

Biografija[uredi | uredi izvor]

Šenšini su dio poznate plemićke porodice iz Penze. Njegov deda, Vladimir Aleksandrović nio je prijatelj Mihaila Jurjeviča Ljermontova, sa kojim se zbližio u Plemićkom internatu Moskovskog univerziteta,a kome je pjesnik posvetio pesmu "Prijatelju V.Š". Otac Ivan Vladimirovičc bio je poznata i uticajna ličnost u Penzi: izabran je za počasnog magistrata Gorodiščenskog okruga i obavljao je nekoliko značajnih dužnosti. Na njegovoj parceli sagrađen je poznati kompleks vila na Krimu - Vila "San" i Vila "Ksenija" (čiji je arhitekta čuveni Nikolaj Krasnov) Ivan Šenšin bio je maturant 1. Penzanske muške gimnazije i kadet Gardijskog konjičkog puka. Za vrijeme ruskog građanskog rata bio je na Krimu, odakle je 1920. evakuisan u Carigrad, a potom odlazi u Kraljevinu SHS gde se nastanio u Beogradu. Bio je prvo zaposlen u jednom institutu, koji će kasnije prerasti u jednu od najvećih izdavačkih kuća BIGZ.

Prvi kontakt sa stripom Šenšin je ostvario još početkom 1932. godine, objavljujući u dječijem listu "Veseli četvrtak" priču "Doživljaji Mike Miša", crtanu po uzoru na proslavljenog Diznijevog junaka. Sve do 34. broja ovog nedeljnika, kada je potpisao poslednje kadrove stripa, Šenšin je radio i na ilustrovanju tekstualnih priloga, zajedno sa Sergijem Mironovičem Golovčenkom. Mada je debitovao znatno prije ostalih domaćih autora, Šenšin se ponovo vraća stripu tek nakon punih pet godina, kada su radovi Andrije Maurovića, Đorđa Lobačeva, Nikole Navojeva i Valtera Nojgebauera već uveliko bili poznati svakom ljubitelju stripa. Svoj povratak novom mediju Šenšin je označio prvom tablom stripa "Mandžurija u plamenu", objavljenom 3. septembra 1937. godine u 129. broju "Mike Miša". Definitivno se opredeljujući za realističan crtež, Šenšin će stilizaciji pribjeći samo u nekoliko slučajeva, ali će upravo tada postići i najbolje rezultate ("Zvonar Bogorodičine crkve" i "Hrabri vojnik Švejk").

Sam je pisao scenarija za svoje radove, često koristeći književni predložak ili teme iz narodnih pripovedaka i pesama. Uprkos činjenici da je sa "Mika Mišom" sarađivao sve do sredine 1940. godine, Šenšin je najviše radova objavio u Ignjačevićevom listu "Mikijevo carstvo", za koji je radio nepunih 15 meseci. Zahvaljujući izuzetno velikoj produkciji tokom 1940. godine, a posebno nakon smrti Nikole Navojeva (koga je naslijedio u crtanju priče "Okovi prošlosti"), Ivan Šenšin je postao glavni oslonac "Mikijevog carstva". Tako će i poslednji broj lista, čije je izlaženje prekinuto zbog izbijanja rata, doneti nastavke čak tri nedovršena Šenšinova stripa "Okovi prošlosti" i drugih epizoda "Kraljevića Marka i "Nine Džavahe". Kraj rata za Ivana Šenšina bio je tragičan.

Poginuo je 16. novembra 1944. godine. Prema jednoj verziji, streljan je zbog saradnje (crtanje ilustracija za bajke H. K. Andersena i braće Grim) sa nacističkim Odjelenjem za propagandu Jugoistoka (Propaganda-Abteilung Südost). Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.^[1]^[2]