Ifit

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ifit (grč. Ἴφιτος) je u grčkoj mitologiji bilo ime više ličnosti.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Ime Ifit ima značenje „zaštićena snaga“.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

  • Prema Higinu, bio je jedan od učesnika rata sedmorice protiv Tebe, Eurinomin otac.[4] Neki izvori ukazuju da je ovo ista ličnost kao i prethodni.[5] Takođe, neki izvori navode da je zapravo umesto Polinika, jedan od vojskovođa pomenutog rata bio Eteokle, Ifitov sin.[1]
  • Ifit je bio i sin kralja Eurita i Antiope[3], čuven kao dobar strelac. Otac mu je na samrti ostavio svoj luk, dar boga Apolona, koji je kasnije Ifit poklonio Odiseju, sa kojim se sprijateljio u Meseni. Zauzvrat je dobio koplje i mač. Odisej ovaj dar nije upotrebio u trojanskom ratu u kome je učestvovao, već tek kada se vratio u Itaku, kako bi se obračunao sa prosiocima svoje supruge Penelope. Ifita je ubio Herakle i o tome postoji više priča. Prema jednoj, Ifit je tražio kradljivca svojih goveda i trag ga je odveo u Heraklov dom, gde ga je ovaj ubio. Prema drugoj priči, Ifit se zamerio Heraklu kada je podržao svog oca u nameri da ne održi obećanje i neda junaku obećanu nagradu, ruku lepe Jole. Herakle mu tu uvredu nije zaboravio i kada je Ifit došao kod njega tragajući za svojim govedima, bacio ga je sa bedema Tirinta. Međutim, prema drugačijoj verziji, Ifit je bio naklonjen Heraklu i čak savetovao oca da održi obećanje koje je dao, ali ga on nije poslušao. Kada je Autolik ukrao Euritova goveda, Eurit je odmah posumnjao u Herakla i poslao je sina da ih zahteva nazad. Ifit nije delio sumnje svog oca i zapravo je zatražio Heraklovu pomoć kako bi pronašao goveda. Herakle mu je najpre izašao u susret, ali ga je, u nastupu ludila, bacio sa bedema Tirinta. Zbog ovog ubistva, Herakle je morao da služi kraljicu Omfalu.[2] I ovaj junak je pomenut u Homerovoj „Odiseji“, ali su o njemu pisali i drugi autori.[3]
  • Ifit je bio i kralj Elide, Oksilov potomak. U doba njegove vladavine, harale su bolesti, a mnogi gradovi u Grčkoj su bili zahvaćeni građanskim ratovima. Kako bi sve to sprečio, obratio se proročištu u Delfima i Pitija ga je savetovala da obnovi Olimpijske igre, što je on i učinio.[2] Ova olimpijada je bila sedma po redu i od tada je počelo da se uobičava da se pobedniku dodeljuje maslinova grančica, jer se do tada dodeljivala jabukova.[1] Pripisuje mu se da je uticao na Eliđane da Heraklu ukazuju božanske počasti.[2] Pausanija je pisao i da je doneo zakone za Lakedemonjane još pre nego što je obnovio Olimpijske igre.[6]
  • Prema Apolodoru, čovek koga je ubio Koprej.[4] Međutim, u drugim izvorima je ovaj Ifit nepoznat.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ a b v g Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  3. ^ a b v Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: ARGONAUTS; List of ARGONAUTS
  4. ^ a b v Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Hylactor to Isander
  5. ^ a b Greek Myth Index: Iphitus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 8. 4. 2013.
  6. ^ theoi.com: PAUSANIAS 5. 1 - 15; DESCRIPTION OF GREECE, TRANS. BY W. H. S. JONES: ELIS, HISTORY