Karambit
Karambit je malo ručno, savijeno sječivo iz Jugoistočne Azije, naročito Malajskog arhipelaga. Na Filipinima poznato kao karambit, ono se takođe naziva kerambit u Indoneziji i Maleziji. U zapadnoj literaturi se ponekad može sresti neispravan oblik korambit.
Porijeklo[uredi | uredi izvor]
Etimološki je dokazano da karambit potiče sa ostrva Java gdje je, po narodnom predanju, njegov oblik inspirisan oblikom kandži velikih mačaka. Kao što je slučaj sa većinom vrsta oružja iz tog područja, on je prvobitno predstavljao poljoprivrednu alatku za sječenje korijenja, vršenje žitarica i sijanje riže. Otkako je preuzeo ulogu oružja, njegovo sječivo je više zakrivljeno da bi bolje sjeklo. Kroz trgovačku mrežu Indonezije i u dodiru sa susjednim zemljama, karambit je postao rasprostranjen u području današnje Kambodže, Laosa, Malezije, Mjanmara, Filipina i Tajlanda.[1]
Na Karambit se gledalo s omalovažavanjem u Javi, zbog poljoprivrednog porijekla ovog sječiva, u poređenju sa kšatrijom (ratničkom kastom) koji su obučavani u keratonu, odnosno palati. Evropski putopisci kažu da su vojnici Malezije i Indonezije bili naoružani krisom obješenim oko struka i kopljem u rukama, dok se karambit koristio samo za krajnju nuždu, kad ostalo naoružanje zakaže ili se izgubi. Bez obzira na to, karambit je bio popularan među ženama, koje bi ga vezale u kosu i koristile u samoodbrani. Čak i danas, majstori borilačkih vještina ovog područja smatraju karambit ženskim oružjem. Poznati Bugis ratnici sa Sulavesija su bili poznati po upotrebi karambita. Danas je to jedno od glavnih oružja za borilačke vještine ovog područja i takođe se često koristi za borilačke vještine Filipina.
Poput svoje varijante u Jugoistočnoj Aziji, indijski bag nah je navodno zasnovan na kandžama tigra i krije se u šaci. Mnogo jednostavniji karambit, međutim, prvobitno je bio tek sićušni srp, malo veći od tradicionalnog javanskog noža za žetvu i nikad nije imao mesingano proširenje za zglavke prstiju. Ovo oružje podsjeća na džambiju, ali nema stvarne povezanosti. Džambija je od početka dizajnirana da bude statusni simbol i često su je pravile vješte zanatlije i draguljari, ukrašenu dragim kamenjem i plemenitim metalima, dok karambit i dalje predstavlja neomiljen nož, svojstven poljoprivrednicima u svakodnevnom radu.
Tehnika[uredi | uredi izvor]
Oružje se drži tako što se kažiprst proturi kroz rupu pri vrhu drške. Prvenstveno se koristi uz razmahivanje ili kao kuka. Zakačeni prst obezbjeđuje dodatnu stabilnost pri rukovanju.
Inače, kratki filipinski karambit je naišao na pristalice na Zapadu, među nekim majstorima borilačkih vještina, zbog navodne biomehanike oružja koja omogućava snažnije rezanje i bolnije rane. Takođe, smatraju njegovu upotrebu intuitivnijom, premda se ne slažu svi s ovom tezom.
Varijacije[uredi | uredi izvor]
Postoje brojne regionalne verzije karambita. Dužina sječiva, na primjer, može da varira od jednog sela ili kovača do drugog. Neki nemaju rupu za kažiprst, a neki imaju dva sječiva, s obje strane drške. Tradicionalni indonežanski oblici obuhvataju:
- kerambit kuku bima: karambit Biminog nokta, može se naći samo u središnjoj Javi
- kerambit kuku Hanuman: karambit Hanumanove kandže, može se naći samo u središnjoj Javi
- kerambit kuku mahan: karambit tigrove kandže, može se naći samo u Sumatri, središnjoj Javi i Maduri
- kerambit Sumbava: veći, krući karambit namijenjen borbi. Potiče sa ostrva Sumba
- kerambit Lombok: veći, krući karambit namijenjen borbi. Potiče sa ostrva Lombok
- lavi ajam: karambit pileće kandže, osmislili su ga članove zajednice Minang
Pored toga, današnji kerambit može imati bodlje ili recke s prednje ili stražnje strane, koje se mogu koristiti za deranje odjeće ili raznog platna, rezanje mesa ili za unošenje utrova, poput upasa.[2]
Današnji oblici[uredi | uredi izvor]
Današnje zapadne interpretacije karambita su vrlo udaljene od prvobitnog poljoprivrednog alata. Mogu biti na sklapanje (daleko opasnije u poljoprivrednom okruženju) i vrlo kvalitetno napravljene. Kako se prave od mnogo kvalitetnijeg materijala, zapadne verzije po svojoj cijeni nisu dostupne seljacima Jugoistočne Azije.
Na Zapadu se odnedavno smatra da karambit može biti vrlo koristan u samoodbrani. Većina karambita napravljenih na zapadu je zasnovana na maloj filipinskoj verziji, koja ima kratko sječivo i prsten za kažiprst. I karambit s nepokretnim sječivom i karambit na sklapanje (uglavnom s jednim oštrom ivicom) imaju nekoliko proizvođača, uključujući Mantis Knives,[3] Ernest Emerson,[4] Strider Knives,[5] Spyderco, Cold Steel,[6] Craig Camerer, United Cutlery, Rich Derespina,[7] Cutters Knife and Tool,[8] and 5.11 Tactical.[9]
Karambit se dodjeljuje američkim saveznim pilotima sa visokim činovima za slučaj da se glavno oružje izgubi ili ga napadač oduzme.[10]
Popularna kultura[uredi | uredi izvor]
- Borac rukuje dvama karambitima u tajlandskom filmu Ong Bak 2.
- Čuveni javanski scenarista Nadiputra nazvao jedno od svojih triju djela „Avang kerambit“ (Awang Kerambit)
- Emersonov karambit na sklapanje može se na kratko vidjeti u filmu Tomasa Džejna, „The Punisher“
- Prva scena filma „Merantau“ prikazuje Judu, glavnog junaka, kako demonstrira svoje borilačke vještine naoružan karambitom
- U filmu „Devedesetšest sati“, Lajam Nison se bori sa stražom šeika Ramana, koja koristi karambite
- Koristi se u romanu Stiva Perija, „Mušaši Fleks“ (engl. Mushashi Flex)
- Koristi ga Majkl Vestin u TV seriji „Burn Notice“.
- Karambit je obavezan predmet u poznatom turističkom suveniru „Oružje Morolanda“
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Proyek Pembinaan Permuseuman Jakarta (Indonesia). Koleksi pilihan museum-museum negeri propinsi. Proyek Pembinaan Permuseuman Jakarta: 1989. 65. strana
- ^ Sheikh Shamsuddin. The Malay art of self-defense: silat seni gayong. North Atlantic Books, 2005 . ISBN 978-1-55643-562-1., 9781556435621. 247 strana, str. 234
- ^ Mantis Knives, Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ „Emerson Combat Karambit”. Emerson Knives Inc. Arhivirano iz originala 05. 07. 2008. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ „Model HS Karambit”. Strider Knives Inc. Arhivirano iz originala 23. 12. 2008. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ „Steel Tiger”. Cold Steel. Arhivirano iz originala 19. 09. 2008. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ „Custom Knife Gallery”. Derespina Knives. Arhivirano iz originala 19. 09. 2008. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ „Bengal folding Karambit”. Cutters Knife and Tool, Inc. Arhivirano iz originala 14. 06. 2009. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ „5.11 Tactical Knives”. 5.11 Tactical. Arhivirano iz originala 13. 09. 2008. g. Pristupljeno 15. 09. 2008.
- ^ Emerson, Ernest (2006). „Countering the Karambit”. POLICE Magazine: 54—56. Pristupljeno 01. 11. 2009. „Because of this effectiveness, the karambit has been picked by Federal Air Marshals as their backup knife specifically for use against a gun grab, since they know their weapon will be the primary target of any attempted airline takeover.”