Korisnik:Obradović Goran/Zastava Južnoafričke Republike

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Razmera zastave: 2:3

Trenutni izgled državne zastave Južnoafričke Republike je usvojen 27. aprila 1994, kada je završena vladavina aparthejda, što je oslikavalo opšte ubeđenje da nova državna zastava mora da u sebi sadrži simbole kultura svih Južnoafrikanaca.

Nijedan od predloga zastave koji je javnost iznela nije naišao na podršku komiteta određenog da izabere konačni izgled. Privremenu zastavu je dizajnirao državni herald, Frederik G. Braunvel za izbore 27. aprila, prve slobodne izbore, i za inauguraciju Nelsona Mendele 10. maja. Zastava je toliko dobro prihvaćena, da je privremena verzija usvojena kao državna zastava u Ustavu Južnoafričke Republike. u svetlu burnog istorijskog konteksta, iznenađujuće je da je nađena opšteprihvaćena zamena za bivše državne zastave.

Heraldički opis zastave (blazon), bi glasio "per pall fesswise gules, sable and azure, a fesswise pall vert fimbriated argent, Or and argent". U "prevodu" na srpski, ovo bi značilo: dve horizontalne trake podjednake širine, crvene (gore), i plave boje, razdvojene središnjom (zelenom) trakom, koja se deli u horizontalno slovo Y, čiji se kraci završavaju na strani jarbola. Ovo slovo ipsilon okviruje crni trougao, od koga je zelena traka odvojena tankom žutom trakom; crvena i plava traka su od zelene trake odvojene uskim belim trakama. Proporcije traka su 5:1:3:1:5. Južnoarička zastava je jedina šestobojna državna zastava na svetu, bez grba na sebi.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Kada je nova zastava dizajnirana, naglašeno je da boje nemaju zvanično značenje, ni simboliku, osim njihovog izbora iz njihove upotrebe u prošlosti. Međutim, u skorijoj prošlosti je došlo do nezvaničnog konsenzusa o simbolici zastave, i njenih boja. Za slovo Y se kaže da simboliše konvergenciju ka jednoj ujedinjenoj naciji. Prema Braunvelovom objašnjenju, crvena simboliše krv prolivenu u raznim sukobima i ratovima kroz koje je zemlja prošla. Plava predstavlja nebo i dva okeana koja okružuju zemlju. Zelena simboliše farme i prirodno okruženje Južnoafičke Republike. Žuta predstavlja prirodne resurse Južnoafričke Republike, posebno zlato. Crna predstavlja tamnopute Južnoafrikance, a bela predstavlja bele Južnoafrikance.

Uprkos službenom neprihvatanju simbolike, tri od ovih boja - crna, zelena, i žuta - se nalaze na zastavi Afričkog nacionalnog kongresa. Ostale tri boje - crvena, bela i plava - se nalaze na zastavi Holandije i zastavi Ujedinjnog Kraljevstva; ove boje su se takođe nalazile na staroj zastavi Južne Afrike, mada sa narandžastom umesto crvene. Ova zastava se stoga može smatrati prikazivanjem jedinstva između dve južnoafičke tradicije. Crvena, žuta i zelena su takođe pan-afričke boje. Takođe se smatra da ove boje predstavljaju tri glavne političke partije u Južnoj Africi, ANC, Nacionalnu partiju, i Demokratsku partiju.

Boje[uredi | uredi izvor]

Boja Boja tekstila Panton ekvivalent
Zelena CKS 42 c Spektrum zelena 3415 c
Crna CKS 401 c Plavo crna
Bela CKS 701 c Bela državne zastave
Zlatna CKS 724 c Zlatno žuta 1235 c
Crvena CKS 750 c Čili crvena 179 c
Plava CKS 762 c Plava državne zastave Refleks plava c

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ovakva crvena zastava je bila de facto južnoafrička zastava od 1910. do 1912.
Ovakva crvena zastava je bila de facto južnoafrička zastava od 1912. do 1928.

Nakon Drugog burskog rata, koji je trajao od 1899. do 1902, i formiranja Saveza Južne Afrike 1910, britanska zastava je postala državna zastava Južne Afrike. Kao što je to bio slučaj širom Britanske imperije, crvena i plava zastava sa grbom su bile odobrene od strane Britanskog admiraliteta 1910, za upotrebu na moru.

Ova znamenja nisu bila namerena za korišćenje kao državne zastave Saveza, ali su ih neki ljudi koristili na ovaj način, pogotovo crvenu zastavu. Tek nakon što je uspostavljena prva "post-savezna" afrikanerska vlada, 1925, u parlamentu je predloženo da se naprave nacrti za državnu zastavu; ova akcija je odmah dovela do tri godine gotovo građanskog rata, jer su Britanci smatrali da Buri žele da uklone njihovo voljeno imperijalno znamenje. Pokrajina Kvazulu-Natal je čak pretila secesijom iz saveza.

Južnoafrička državna zastava, "Prinsevlag", 1928. - 1994. Razmera: 2:3

Konačno je načinjen kompromis, koji je uzrokovao usvajanjem druge zastave za zastavu Saveza, krajem 1927, a ova zastava se prvi put zavijorila 31. maja, 1928. Dizajn se zasnivao na takozvanoj Van Ribekovoj zastavi, ili Prinsevlag ("prinčeva zastava" na afrikans jeziku) koja je prvobitno bila holandska zastava, i sastojala se od narandžaste, bele i plave horizontalne trake. Verzija ove zastave je korišćena kao zastava Holandske istočnoindijske kompanije (sa logom na centru) od 1652. do 1795. Južnoafrički dodatak zastavi su bile tri manje zastave na sredini bele trake. Male zastave su bile britanska, prema jarbolu, The South African addition to the design was three smaller flags centred in the white stripe. The smaller flags were the Union Flag towards the hoist, the Orange Free State Vierkleur hanging vertically and the Transvaal Vierkleur towards the fly.

The choice of the Prinsevlag as the basis upon which to design the South African flag had more to do with compromise than Afrikaner political desires, as the Prinsevlag was believed to be the first flag hoisted on South African soil and was politically neutral as it was no longer the national flag of any nation. A further element of this compromise was that the Union Flag would continue to fly alongside the new South African national flag over official buildings. Thus, South Africa was the only country in the world to have two official national flags. This state of duality continued until 1957 when the Union Flag lost its official status as per an Act of Parliament; the Red Ensign had lost its status as South Africa's merchant flag in 1951.

Following a referendum, the country became a republic on 31 May 1961, but the design of the flag remained unchanged. However, there was intense pressure to change the flag, particularly from Afrikaners who resented the fact that the Union Flag was a part of the flag.

The former Prime Minister and architect of apartheid, Hendrik Frensch Verwoerd, had a dream to hoist a "clean" flag over South Africa in the 1960s. The proposed design comprised three vertical stripes of the same colour of the Prinsevlag with a leaping Springbok Antelope over a wreath of six proteas in the centre. H.C. Blatt, then assistant secretary in the Department of the Prime Minister, designed the flag. Verwoerd's successor, John Vorster, raised the flag issue at a news conference on 30 March 1971 and said that in light of the impending 10th anniversary Republic Day celebrations, he preferred to "keep the affair in the background". This he said was done because he did not want the flag question to degenerate into a political football, as happened in the 1920s over the Union Flag, and that the matter would be considered again when circumstances would be "more normal". He also went on to say that "I only want to warn, and express hope, that no person should drag politics in any form into this matter, because the flag must, at all times, be raised above party politics in South Africa".

Despite the flag's origins predating the National Party's ascension to power, the presence of the three little flags in the middle was internationally perceived as being an implied endorsement of apartheid. In this light it is possible to theorise that the end of apartheid may not have beckoned a change in national flag if a more neutral one had indeed been selected in the 1960s, or perhaps even if the three subflags had been merely exorcised before the Prinsevlag became the inadvertent symbol of apartheid it did.

Trenutni dizajn[uredi | uredi izvor]

Današnja južnoafrička zastava se prvi put zavijorila 27. aprila, 1994, na dan održavanja prvih demokratskih izbora u Južnoj Africi. Međutim, ova zastava je isprva izabrana samo kao privremeno rešenje, i to u zadnjem trenutku, tako da je jedva stigla da na vreme bude okačena na jarbole tokom izbora.

Izbor nove zastave je bio deo pregovaračkog procesa koji je otpočeo 1990, kada je Nelson Mendela pušten iz zatvora. Kada je opšti javni konkurs otvoren, 1993, Državna komisija za simbole je primila više od 7.000 predloga. Šest predloga je izabrano i prezentovano javnosti i Pregovaračkom savetu, ali nijedan od njih nije stekao izrazitu podršku. Više dizajnerskih studija je kontaktirano kako bi se našli novi predlozi, ali ponovo bez uspeha. Južnoafrički parlament je otišao na pauzu krajem 1993, bez odgovarajućeg kandidata za državno zastavu.

Februara 1994, Siril Ramafoza (Cyril Ramaphosa) i Relf Mejer (Roelf Meyer), glavni pregovarači Afričkog nacionalnog kongresa i tadašnje vlade Nacionalne partije, su dobili u zadatak da reše pitanje zastave. Konačni dizajn je usvojen 15. marta 1994, izveden iz dizajna koji je razvio Frederik G. Braunvel, koji je takođe dizajnirao zastavu Namibije. Izgled nove zastave je objavljen tek 20. aprila, 1994, samo sedam dana pre nego što je zastava trebalo da uđe u upotrebu, što je dovelo do velikog pritiska na krojačnice zastava. Kako je stajalo u južnoafričkom post-aparthejdskom ustavu, zastava je trebalo da uđe u upotrebu u privremenom probnom petogodišnjem periodu, nakon čega bi došlo do debate o eventualnoj promeni izgleda državne zastave. Međutim, zastava je bila toliko dobro prihvaćena, pa je bez mnogo rasprava postala stalna zastava Južnoafričke Republike.

Pravilno isticanje zastave[uredi | uredi izvor]

Poštovanje prema zastavi[uredi | uredi izvor]

Južnoafrički zakon kaže da zastava u svakom trenutku mora da bude tretirana sa "čašću i poštovanjem". Propisi koji se tiču isticanja državne zastave, objavljeni neposredno pre nego što je zastava usvojena, 1994, su navodili pravila za isticanje zastave. Zvanična regulativa je nalagala da zastava nikad ne sme da dotiče tlo ili pod, da bude korišćena kao stolnjak, ili da se koristi za prekrivanje statua, tabli na ceremonijama otkrivanja ili otvaranja, na početcima ili završecima takmičenja (trka ili sličnih događaja), da bude šivena ili korišćena kao donji veš, otirač, ili na sličan obesmišljavajući način, ili da bude korišćena u komercijalne svrhe koje bi umanjile poštovanje prema zastavi.

Za proizvodnju ili reprodukovanje zastave u bilo kom svojstvu je potrebna dozvola predsednika Južnoafričke Republike.

Uprkos ovim pravilima, nova zastava je postala 'javno vlasništvo'. Prethodna zastava je bila toliko 'sveta', da je niko nije ni koristio. Sada se mogu videti ljudi koji ponosno stoje na sportskim takmičenjima, sa licima ofarbanim u boje zastave, što bi ranije bilo nečuveno.

Tradicionalna pravila u vezi sa korišćenjem zastave[uredi | uredi izvor]

Postoji veći broj tradicionalnih pravila koja se tiču korišćenja ili isticanja zastave. Zvanično priznate tradicije su da zastava treba da bude podignuta na početku radnog dana a spuštena pre ili za vreme zalaska sunca. Ne treba da ostane da se viori tokom noći osim ako je na odgovarajući način osvetljena. U uobičajenoj upotrebi danas zastava može da bude istaknuta tokom svih 24 sata. Zastava treba da se podiže bro, a spušta na ceremonijalan način. Kad god je osoba u prolazu prilikom trajanja zvanične ceremonije podizanja ili spuštanja zastave, terba da se zaustavi i s poštovanjem isprati ceremoniju. Ako osoba nosi kapu, skida je sa glave a desnu ruku postavlja preko srca u znak pozdrava. Osobe u uniformama treba da salutiraju na način koji je propisan za njihovu službu. Zastava se nikada ne prikazuje, kači ili podiže naopačke. Podizanje zastave naopačke je tradicionalni poziv u pomoć u slučaju nesreće. Kada se postavlja horizontalno, crni trougao treba da bude s leve strane a crvena traka treba da bude na vrhu.

Tradicija takođe nalaže da kada se zastava postavlja vertikalno, ne treba da bude prosto rotirana za 90 stepeni, već i obrnuta. U slučaju južnoafričke zastave, crni trougao mora da bude na vrhu a crvena traka s leve strane. Zastava se čita poput stranice u knjizi: s vrha ka dnu i sleva na desno, i nakon rotacije bi rezultat trebalo da bude isti. Uvredljivo je podizati prljavu ili iscepanu zastavu. Takođe je uvredljivo ispisivati slogane ili crtati bilo kakve simbole po zastavi.

Ispravno isticanje zastave[uredi | uredi izvor]

The rules regarding the correct methods to display the flag state that when two flags are fully spread out horizontally on a wall behind a podium, their hoists should be towards each other with the red stripes uppermost, and if the flag is displayed on a short flagpole, this should be mounted at an angle to the wall with the flag draped tastefully from it. If two national flags are displayed on crossed staffs, the hoists must be towards each other and the flags must be fully spread out. The flag should never be used as a cloth to cover tables, lecterns or podiums, or be draped from railings.

Showing the flag with other country's flags[uredi | uredi izvor]

When the National Flag is flown outdoors in company with the national flags of other countries, there are several rules that govern the ways in which the flag must be flown; specifically, that it must always occupy the position of honour. This means it must be the flag furthest to the right (observers' left) of all the flags on display, with the flags of other countries being arranged alphabetically, and that all the flags should be approximately the same size, with no flags being larger than the South African flag. Each country's flag should be on a separate pole, with no national flag being flown on top of another from the same pole. The South African flag must always be hoisted first and lowered last, and if the South African flag is displayed on crossed poles, the South African flag's pole should be in front and the flag to the right (observers' left) of the other flag.

Showing the flag with non-national flags[uredi | uredi izvor]

When the flag is displayed with other flags that are not national flags – such as corporate flags and advertising banners – the rules state that if the flags are on separate staffs, the flag of South Africa should be in the middle, or the furthest left from the viewpoint of the onlookers, or at least one flag's breadth higher than the other flags in the group, or its flagpole must be in front of the other poles in the group; but if they are on the same staff, it must be the uppermost flag. If the flag is carried in procession with other flags, it must be at the head of the marching procession; or if carried with a row of flags in line abreast, it must be carried to the marching right of the procession.

Isticanje zastave u zatvorenim prostorijama[uredi | uredi izvor]

Kad god se zastava ističe u zatvorenim prostorima, na javnim skupovima ili okupljanjima bilo koje vrste, ona po propisima uvek treba da bude na desnoj (posmatraču levoj) strani, jer je ovo pozicija autoriteta. Tako, kada se zastava ističe pored govornika u hali, ili na sličnoj lokaciji, ona mora da bude postavljena sa desne strane govornika, a kad se ističe na drugim mestima u hali, onda treba da bude desno od publike.

Zastava treba da se ističe potpuno rašireno, sa crvenom trakom na vrhu. Ako se kači vertikalno, na zidu iza podijuma, crvena traka treba da bude sa leve strane posmatrača, sa jarbolskim konopcem na vrhu.

Parades and ceremonies[uredi | uredi izvor]

The flag, when carried in a procession or parade or with another flag or flags, should be on the marching right or alone in front in the centre. The flag may form a distinctive feature of the unveiling of a statue, monument, or plaque, but should never be used as the covering for the object. As a mark of respect to the flag, it should never be dipped to a person or thing. Regimental colours, organisational or institutional flags may be dipped as a mark of honour.

During a ceremony where the flag is hoisted or lowered, or when the flag is passing in a parade, all persons present, except for those in uniform, should face the flag while standing at attention with the right hand over the heart. Hats should be removed and held in the right hand at the left shoulder with the hand over the heart. Those present in uniform should salute. The same rules apply when the national anthem is played.

Na pola koplja[uredi | uredi izvor]

Zastava se vijori na pola koplja kao znak žalosti, samo po naredbi predsednika, koji takođe određuje vreme završetka perioda žalosti. Kada se zastava podiže na pola koplja, prvo mora da se podigne na vrh koplja, a zatim da se polako spusti na pola koplja. Pre spuštanja zastave u sumrak, ili drugim povodom, ona se prvo podižnj na vrh koplja, a zatim skida. Samo južnoafrička zastava se vijori na pola koplja; sve ostale zastave ostaju na normalnoj visini.

Uništavanje[uredi | uredi izvor]

Kada više nije u stanju da bude korišćena, zastavu treba uništiti na dostojanstven način, najbolje je spaljivanjem.

Heraldički opis[uredi | uredi izvor]

An addendum to the Transitional Executive Council agenda (April 1994) described the flag in heraldic terms as follows:

The National flag shall be rectangular in the proportion of two in the width to three to the length; per pall from the hoist, the upper band red (chilli) and lower band blue, with a black triangle at the hoist; over the partition lines a green pall one fifth the width of the flag, fimbriated white against the red and blue, and gold against the black triangle at the hoist, and the width of the pall and its fimbriations is one third the width of the flag.

Schedule One of the Constitution of South Africa (1996) replaced the heraldic definition and described the flag in plain English as follows:

The national flag is rectangular; it is one and a half times longer than it is wide.

  1. It is black, gold, green, white, chilli red and blue.
  2. It has a green Y-shaped band that is one fifth as wide as the flag. The centre lines of the band start in the top and bottom corners next to the flag post, converge in the centre of the flag, and continue horizontally to the middle of the free edge.
  3. The green band is edged, above and below in white, and towards the flag post end, in gold. Each edging is one fifteenth as wide as the flag.
  4. The triangle next to the flag post is black.
  5. The upper horizontal band is chilli red and the lower horizontal band is blue. These bands are each one third as wide as the flag.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

References[uredi | uredi izvor]

Printed matter[uredi | uredi izvor]

  • Saker, Henry. The South African Flag Controversy. Oxford University Press, Cape Town. 1980. ISBN 0195701720.
  • Pama, C. Die Vlae van Suid-Afrika. Tafelberg Publishers, Cape Town, 1984
  • SAVA Journal SJ: 4/95: The History of Flags of South Africa before 1900

Spoljne poveznice[uredi | uredi izvor]