Korisnik:Topalović Tijana/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Roze morska lepeza

Roze morska lepeza je životinja koja formira zadruge i živi pričvršćena za morsko dno. Morske lepeze su razgranate strukture formirane od više stotina polipa. Grane su im spljoštene i sve se razvijaju u istoj ravni tako da liče na lapeze. Međusobno spojeni polipi, iz morske vode, filtriraju hranu za čitavu kolonu.

Struktura[uredi | uredi izvor]

Rožasti korali, u koje se ubrajaju i morske lepeze, nisu pojedinačna bića. To su zadruge koje se sastoje od velikog broja pojedinačnih, međusobno povezanih polipa, koji svi zajedno učestvuju i sarađuju u prehrani i razmnožavanju kolonije. Svaki polip liči na malu morsku sasu, visok je oko 3-5 mm i ima 8 perastih pipaka, pomoću kojih filtrira hranu i apsorbuje kiseonik. Sa ostalim polipima je povezan preko sistema cevi, koji služi kao sistem za raspodelu hrane. Kada jedan polip usisa hranu, ona se raspodeljuje na sve polipe, tako da je čitava kolonija uvek dobro snabdevena sa planktonom.

Kod nekih vrsta lepeza polipi su smešteni u krečnjačkom skeletu, koji su polipi sami izgradili. Te vrste korala grade koralne grebene u tropskim morima.

Morske lepeze se razlikuju od tih vrsta lepeza jer nemaju spoljni skelet. One imaju razgranato skeletno jezgro, koje je izgrađeno od elastične rožnate materije nazvane gorgonin. Sa spoljne strane su presvučene mekim mesnatim tkivom u kojem su smešteni mnogobrojni polipi. Grane se razvijaju u obliku lepeze i sve se nalaze u istoj ravni. Stablo lepeza je pomoću pedalnog diska čvrsto usidreno za podlogu.[1]

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Svaki polip proizvodi i jajašca i spremu. Da bi došlo do ispravne oplodnje, spermu ispušta u more. Susedne lepeze preuzimaju spermu, koja zatim prodire u njihovu telesnu šupljinu u kojoj se nalaze jajašca pa ih oplođuje. Iz jajašaca se razvijaju sićušne, pokretne larve, koje polipi zatim izbacuju u more. Larve plutaju morem nošene strujama, koje ih ponekada mogu odneti vrlo daleko.[2]

Larva se zatim pričvrsti za neku, odgovarajuću podlogu na morskom dnu i preobrazi u polipa, koji zatim gradi novu koloniju tako što se razmnožava bespolnim putem - pupljenjem. Svi ti polipi su međusobno povezani rožnatim skeletom i sistemom cevi.

Posle tridesetak godina, koja se sastoji od više stotina genetski identičnih lepeza, dostigne veličinu od oko 40 centimetra u prečniku. Svi polipi u koloniji svake godine proizvode jajašca i spermu i tako se ukrštaju sa drugim susednim kolonijama lepeza. Na taj način se sve više šire, što objašnjava njihovu brojnost.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

1.Tropski srodnici morske lepeze mogu da dostignu prečnik od čak tri metra i da dožive starost od sto godina.

2.Zbog žarnih ćelija na pipcima, morske lepeze su nejestive za većinu životinja, tako da nemaju mnogo prirodnih neprijatelja. Njihov neprijatelj je rožnati morski puž, Tritonia odhneri, koji je dobro prikriven u vodi tako da ga polipi ne mogu na vreme otkriti. Rožnati morski puž je otporan na otrov njihovih žarnih ćelija. On ih čak usađuje u svoju kožu, da bi se na taj način branio od neprijatelja.[3]

Hrana i način prehrane[uredi | uredi izvor]

Pojedinačni polipi morske lepeze izgledaju kao morske sase, a i njihov način prehrane je sličan prehrani sasa, tako što iz morske vode filtriraju sićušne organizme, koji plivaju u planktonu. Svaki polip ima pipke sa mnogobrojnim žarnim ćelijama, u kojima se nalaze male oštre strelice, koje se aktiviraju čim neka životnja dodirne pipak. One imaju zadatak da parališu svaku životinju koja im se približi. Pošto je plen paralisan polipi ga uvlače u usni otvor, a zatim dalje u želudačnu šupljinu. Posle varenja u želudačnoj šupljini, hranljive materije se raspoređuju na celu koloniju preko sistema cevi.[4]

Bezbrojni pipci celokupne kolonije staraju u vodi celu mrežu za lovljenje plena. Međutim, ta mreža deluje samo ako kroz nju stalno struji voda.

Struktura morskih lepeza nije primerena za život u plitkim obalnim vodama u kojima obično žive morske sase, jer ih ugrožavaju talasi, kao i plima i oseka. Zato se morske lepeze u velikom broju naseljavaju isključivo u nešto većim dubinama sa stalnim i jednakomernim strujanjem morske vode.

Karakteristike morske lepeze[uredi | uredi izvor]

Polipi: Izgledaju kao sićušne sase. Pomoću sistema cevi, povezani su međusobno kao i sa granama i unutrašnjosti lepeze. Polipi se mogu uvući u stablo, a kod hranjenja izvući se iz njega.

Pipci: Kada je polip izvučen, može se videti osam perastih pipaka. Pipci su opremljenje žarni ćelijama.

Organ za prihvatanje za podlogu: Lepeza se za stenu pričvršćuje pomoću pedalnog diska.

Geografska rasprostranjenost i zaštita vrste[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Živi uz evropske obale Atlantskog okeana duž Golfske struje, od Irske pa sve do severne Afrike, i u Sredozemnom moru.

Zaštita vrste[uredi | uredi izvor]

Mnoge vrste rožastih korala, koji žive u Sredozemnom moru i u tropskim morima ugrožene su zbog njihovog skupljanja i prodaje kao suvenira kao i zbog zagađivanja mora. Zato se njihova celokupna populacija u poslednje vreme u velikoj meri smanjila.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Štursa, Miroslav (2008). ENCIKLOPEDIJA ŽIVOTINJA. Beograd: INTERNCIONAL MASTERS PUBLISHERS d.o.o. 
  2. ^ Dogelj, V.A. (1971). Zologija beskičmenjaka. Beograd: Naučna knjiga. 
  3. ^ Tatić, Budislav (2004). Školski zoološki atlas. "TE-MA" O.D. str. 16,17. 
  4. ^ Krunić, M. (1977). Zoologija invertebrata 1. Beograd: Naučna knjiga.