Kuzomenj

Koordinate: 66° 17′ 15″ S; 36° 52′ 12″ I / 66.2875° S; 36.87° I / 66.2875; 36.87
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kuzomenj
Kuzomenь

Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Murmanska oblast
RejonTerski rejon
Osnovan1667.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 201084
Geografske karakteristike
Koordinate66° 17′ 15″ S; 36° 52′ 12″ I / 66.2875° S; 36.87° I / 66.2875; 36.87
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina11 m
Kuzomenj na karti Rusije
Kuzomenj
Kuzomenj
Kuzomenj na karti Rusije
Kuzomenj na karti Murmanske oblasti
Kuzomenj
Kuzomenj
Kuzomenj na karti Murmanske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj184713
Pozivni broj+7 81559
Registarska oznaka51
OKATO kod47 220 000 006
OKTMO kod47 620 401 111

Kuzomenj (rus. Кузомень) maleno je selo smešteno na krajnjem jugu Koljskog poluostrva, na području Terskog rejona Murmanske oblasti Rusija.

Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. u selu su živela 84 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Selo Kuzomenj nalazi se na krajnjem jugu Koljskog poluostrva, u južnom delu Murmanske oblasti i leži na levoj obali reke Varzuge, na mestu gde se ona uliva u Belo more na Terskoj obali. Selo se nalazi na 125 kilometara istočno od rejonskog centra Terskog rejona, varošice Umbe, odnosno na oko 340 kilometara jugoistočno od grada Murmanska. Na oko 17 kilometara severnije uz reku nalazi se selo Varzuga.

Selo leži na nadmorskoj visini od svega 11 metara, a samo selo okruženo je prostranom peščarom površine oko 1.600 hektara. Kuzomenjska peščara koja se prostire na obe obale reke Varzuge u dužini od oko 13 km klasičan je primer ekološke katastrofe do koje je došlo ljudskim nemarom usled nekontrolisane seče šuma na tom području. Debljina peska danas dostiže u proseku oko 70 cm, a u poslednje vreme provode se radovi na oživljavanju peska i ponovnom ozelenjavanju područja (iz unutrašnjosti se dovozi treset koji se meša sa peskom i tako smanjuje njegovu pokretljivost).[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Kuzomenj, baš kao i mnogobrojna druga sela na obalama Belog mora, razvilo se iz privremenog ribolovačkog kampa nakon što se 1667. jedan deo stanovnika obližnjeg sela Varzuge nastanio na ovom delu obale i tu podigao stalno naselje. Prva seoska crkva posvećena Velikomučeniku Dimitriju sagrađena je 1782. godine. Zahvaljujući velikim prirodnim bogatstvima u okolini selo se ubrzano razvijalo, a već 1841. postalo je i administrativnim centrom okruga u čiji sastav su ušla i naselja Umba i Varzuga. Na seosku pijacu dolazili su trgovci sa cele belomorske obale. Krajem 19. veka u selu su delovale dve crkve i škola (otvorena 1862), a početkom 20. veka u selo je doveden i telegraf.

Prema statističkim podacima iz 1910, u selu Kuzomenju registrovana su 143 seoska domaćinstva sa ukupno 780 stanovnika.

Ribolov je i danas osnovna i najvažnija privredna delatnost u selu, a poslednjih godina sve više se razvija i turizam.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u selu su živela 84 stanovnika, što je za 6 stanovnika više u poređenju sa stanjem na popisu iz 2002. godine kada je popisano 78 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika
1897.1910.1970.1979.1989.2002.2010.
---780---------78[2]84[3]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kuzomenьskie peski — pripolяrnaя pustыnя
  2. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]