Marko Marinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marko Marinović
Marko Marinović
Lični podaci
Puno ime Marko Marinović
Datum rođenja (1983-03-15)15. mart 1983.(41 god.)
Mesto rođenja Čačak, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Državljanstvo Srbija
Visina 1,83 m
Informacije o karijeri
NBA draft 2005. / nije izabran
Pro karijera 2000—danas (igračka)
2019—danas (trenerska)
Pozicija plejmejker
Seniorska karijera
Godine Klub
2000—2004
2004—2006
2006—2007
2007—2008
2008—2009
2009—2010
2010—2011
2011
2011—2012
2012—2013
2013—2014
2014—2015
2015—2016
2016
2017—2019
2020—
Borac Čačak
FMP Železnik
Đirona
Menorka
Crvena zvezda
Valensija
ALBA Berlin
Krasnaja Krila
Jenisej Krasnojarsk
Levski Sofija
Radnički Kragujevac
Union Olimpija
Steaua Bukurešt
Krajova
Borac Čačak
Ćuprija
Trenerska karijera
2019—2022 Borac Čačak

Marko Marinović (Čačak, 15. mart 1983) srpski je košarkaš i košarkaški trener. Trenutno je bez trenerskog angažmana, a kao igrač nastupa za Ćupriju.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Marinović je karijeru počeo u Borcu iz Čačka za koji je nastupao četiri sezone pre nego što je 2004. godine prešao u FMP Železnik. Sa njima je proveo dve sezone i za to vreme osvojio nacionalni kup 2005. godine i Jadransku ligu u sezoni 2005/06. Nakon toga slede dve sezone u Španiji — prva (2006/07.) u Đironi, sa kojom je tada osvojio FIBA Evrokup, a druga u Menorki.

Za sezonu 2008/09. se vratio u Srbiju i potpisao ugovor sa Crvenom zvezdom.[1] U avgustu 2009. potpisuje za Valensiju.[2] Sa njima provodi jednu sezonu u kojoj osvaja Evrokup.

Sezonu 2010/11. je počeo u berlinskoj Albi, da bi u martu 2011. prešao u rusku ekipu Krasnaja Krila, gde provodi ostatak sezone. Narednu sezonu je takođe proveo u Rusiji ali u ekipi Jenisej Krasnojarska. Sezonu 2012/13. je proveo u ekipi Levskog iz Sofije.[3]

U julu 2013. je potpisao jednogodišnji ugovor sa Radničkim iz Kragujevca.[4] U februaru 2014. je postao rekorder Evrokupa po broju zabeleženih asistencija u jednoj sezoni.[5]

U septembru 2014. je potpisao jednogodišnji ugovor sa slovenačkom Union Olimpijom.[6] U sezoni 2015/16. bio je igrač Steaue iz Bukurešta. Narednu sezonu započeo je u ekipi Krajove, ali ih je napustio već krajem decembra 2016. godine. Poslednjeg dana 2016. godine se vratio u redove čačanskog Borca.[7] Košarkaš Borca je bio do juna 2019. godine, kada je odlučio da završi igračku karijeru i odmah zatim preuzme mesto prvog trenera tog kluba.[8] Međutim, u decembru 2020. godine vratio se iz igračke penzije i potpisao za Ćupriju, koja se takmiči u Drugoj srpskoj ligi Zapad, četvrtom rangu takmičenja.[9] Krajem novembra 2022. prestao je da obavlja dužnost trenera Borca.[10]

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Bio je član reprezentacije Jugoslavije do 20 godina koja je učestvovala na Evropskom prvenstvu 2000. Tri godine kasnije je bio član reprezentacije Srbije i Crne Gore koja je osvojila zlato na Univerzijadi 2003.

Za seniorsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore je igrao na Svetskom prvenstvu 2006. u Japanu. Beležio je prosečno 5,3 poena po meču.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

Reprezentativni[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Marko Marinović potpisao za Zvezdu”. b92.net. 2. 9. 2008. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  2. ^ „MONDO:Marko Marinović u Valensiji”. mondo.rs. 4. 8. 2009. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  3. ^ „Marinović karijeru nastavlja u Bugarskoj”. novosti.rs. 7. 9. 2012. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  4. ^ „Marinović prvo pojačanje Radničkog”. novosti.rs. 12. 7. 2013. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  5. ^ „Marko Marinović rekorder Evrokupa”. sport.blic.rs. 20. 2. 2014. Pristupljeno 19. 3. 2014. 
  6. ^ „Marko Marinović potpisao za ljubljansku Olimpiju”. sport.blic.rs. 11. 9. 2014. Pristupljeno 11. 9. 2014. 
  7. ^ „Malina ponovo na mestu uspeha”. mozzartsport.com. 31. 12. 2016. Pristupljeno 30. 6. 2019. 
  8. ^ „Marko Marinović preuzeo kormilo Borca”. mozzartsport.com. 29. 6. 2019. Pristupljeno 30. 6. 2019. 
  9. ^ „Marko Marinović u Ćupriji!”. mvp.rs. Pristupljeno 26. 11. 2021. 
  10. ^ „Marko Marinović nije više trener Borca”. aba-liga.com. 28. 11. 2022. Pristupljeno 28. 11. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]