Монстера

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Monstera
Monstera deliciosa-lišće
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
M. deliciosa
Binomno ime
Monstera deliciosa
Liebm.

Monstera (lat. Monstera deliciosa) je krupna tropska lijana koja se često gaji kao ukrasna biljka.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Monstera deliciosa se često pogrešno naziva Philodendron pertusum. Naziv monstera je čitavom rodu dao francuski botaničar Adanson 1763. godine, verovatno zato što su mu neobični listovi ove biljke izgledali „monstruozno“.[1]

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Plodovi su jestivi.

Korenje ove biljke je vazdušno i može dostići znatnu dužinu.[1]

Stablo može da dostigne visinu od 2 do 3 metra (po nekim izvorima i do 6 metara), a raste u širinu (sa sve listovima) do 1,5 metara.[2]

Lišće je okruglog oblika, prečnika do jednog metra. Po sebi ima rupe i duboko je urezano što govori o kišovitom prirodnom staništu ove biljke. Međutim, pri slaboj svetlosti listovi su manji i celog oboda. Nervatura je mrežasta.[2]

Cvetovi u grupama čine cvast klip koga, poput korneta, obavijaju izražene brakteje krem boje.[2]

Plod je žut i valjkastog oblika, po izgledu sličan banani, a ukus mu je nalik ananasu. Sazreva samo u područjima sa veoma toplom klimom.[2]

Gajenje[uredi | uredi izvor]

Sadi se tako da u saksiji budu prisutni humus od lišća, pesak i svetli treset. Od maja do septembra biljku treba đubriti tečnim đubrivom svakih 15 dana. Leti treba da se zaliva češće, jednom nedeljno (takođe i u proleće i jesen), a zimi svakih 10-15 dana. Ovoj biljci odgovara povećana vlažnost vazduha. Treba da bude na svetlom mestu, ali ne direktno izložena suncu. U toku rasta treba podupreti nove izdanke, a nega listova uključuje i skidanje prašine sa njih mokrim sunđerom. Krajem zime treba je presaditi u drugu saksiju i dodati stajsko đubrivo.[2]

Životni vek[uredi | uredi izvor]

Traje od 5 do 6 godina. Ovu vrstu uglavnom ne napadaju štetočine i bolesti, pa je zahvalna za početnike odgajivače.[2]

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Potiče iz tropske Amerike. Učesnici posebnih verskih obreda u Gvatemali koriste listove ove biljke kao lepezu i tako teraju od sebe zle duhove.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Magrini, G. 1974. Kako uzgajati kućno cvijeće. Stvarnost: Zagreb.
  2. ^ a b v g d đ Grupa autora, 2004. Larouss enciklopedija vrtnog i sobnog bilja. (preveo Begović I.V.) Mono i mañana: Beograd. ISBN 978-86-84413-31-6.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]