Moralni poremećaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Moralni poremećaj
Korice knjige
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMoral Disorder
AutorMargaret Atvud
ZemljaKanada
Jezikengleski jezik
Izdavanje
Broj stranica250
Prevod
PrevodilacAleksandra Čabraja
Datum
izdavanja
2009.
Klasifikacija
ISBN?978-86-521-0159-7

Moralni poremećaj (engl. Moral Disorder) jeste zbirka pripovedaka kanadske spisateljice Margaret Atvud iz 2006. godine.[1] Delo je 2009. prevedeno na srpski jezik.

Knjiga beleži skrivene boli problematične kanadske porodice tokom 60 godina. Sve pripovetke imaju isti ženski glavni lik koji je prikazan u različitim razdobljima svog života. Jedino je poslednja pripovetka autobiografska priča.

Atvud je za naslov svoje knjige pozajmila naslov istoimenog nedovršenog romana Grema Gibsona nakon što je 1996. odlučio prestati da piše romane.

Radnja priča[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Loše vesti[uredi | uredi izvor]

Ženski lik se osvrće na jutarnje navike svog muža i nje same. Juri u spavaću sobu da joj saopšti vest iz novina. Željan je da podeli teret. Ali radije bi čekala do doručka. Njihovo ponašanje se ustalilo u šablonima. Ona oseća da samo čekaju vreme kada će njihov svet početi da se urušava. Sećajući se odmora u Glanumu, ona ih zamišlja kao stare Rimljane, koji za doručkom razgovaraju o lošim vestima o invazijama varvara.

Umetnost kuvanja i posluživanja[uredi | uredi izvor]

Devojčica ima 11 godina, a njena majka je trudna sa drugim detetom. Devojčica se trudi da razume šta njena majka doživljava i negoduje zbog nedostatka doprinosa domaćinstva tokom cele trudnoće. Mlada devojka marljivo radi kako bi završila sve kućne poslove, kao i pletenje odeće za bebu. Sa rođenjem bebe, devojčica počinje da se buni protiv majčinih želja, uspevajući da joj se ostvari želja- da stekne više slobode.

Konjanik bez glave[uredi | uredi izvor]

U sadašnjosti, glavna junakinja i njena sestra razgovaraju o prošlosti dok se voze u posetu majci čije zdravlje je loše. Pričaju o svojoj mladosti. Kada je starija sestra imala trinaest godina, a beba je imala dve godine, napravila je kostim konjanika bez glave za Noć veštica. Kasnije je sestra uključila odsečenu glavu u svoje igre. Uvek je bila veoma osetljiva i upečatljiva, približavajući se, u tinejdžerskim godinama, samoubilačkim mislima.

Moja poslednja vojvotkinja[uredi | uredi izvor]

Pre završnog ispita u srednjoj školi uči sa svojim dečkom Bilom. Posebno analiziraju pesmu Moja poslednja vojvotkinja Roberta Brauninga. To je monolog vojvode od Ferare koji implicira da je on možda ubio svoju mladu ženu zato što se „previše smejala“. Bil, čiji je talenat algebra i egzaktne nauke, ne može da razume pesmu. Glavna junakinja se trudi da mu to objasni, ali otkriva da i nju samu proganjaju pitanja. Njena prva površna erotska iskustva suprotstavljaju se tamnoj strani koju pesma nagoveštava. Ona i Bil na kraju raskinu jer je on optužuje da brani vojvodu. Ima istine u optužbi, pošto ona smatra da je vojvotkinja "glupa zečica".

Drugo mesto[uredi | uredi izvor]

Kao mlada odrasla osoba, glavna junakinja mnogo putuje, idući od posla do posla kao neka vrsta intelektualnog nomada. Za to vreme njeni prijatelji se skrase i imaju porodicu. Pita se da li će uvek biti sama i lutati ili će se na kraju skrasiti. Čak i kada se dogodi seksualna revolucija i ponašanje poput njenog postane uobičajeno, ona se oseća drugačije jer ima ozbiljnost koju drugi ne pokazuju. Svojevremeno je imala stan u Vankuveru i sličan usamljeni prijatelj često dolazi u posetu. Priča joj o tome kada su ga njegova tri brata umalo ubila u okrutnoj šali zaključavši ga u ledari. Kasnije se udaje za Tiga i živi staloženim životom o kome je razmišljala. Ali često sanja da je u stanu sličnom onom koji je imala u Vankuveru i da zna da je dete zaključano i umire u jednoj od soba. Pita se da li mesto u njenom snu predstavlja prošlost ili je mesto u njenoj budućnosti.

Monopol[uredi | uredi izvor]

U ovoj priči naracija prelazi u treće lice. Saznajemo da se glavna junakinja zove Nel. Ona je slobodna urednica i dobija posao pomažući autorki Uni da napiše knjigu za samopomoć za žene. U trenutku poverenja, Una kaže Nel da je njen brak sa Tigom u krizi i da ostaju zajedno samo za dobrobit svoja dva sina. Imaju liberalne seksualne stavove i Una bira Nel za Tigovu ljubavnicu. Kasnije se Tig iseljava iz braka i iznajmljuje farmu. Nel ide u posetu, ali joj nije dozvoljeno da ostane kada deca dođu. Na kraju ona ima dozvolu da ostane na farmi kada su oni tamo, ali bi trebalo da se brine o njima. Ona igra Monopol sa njima i ne može a da ne bude konkurentna i da ih pobedi. Oseća se kao konkubina ili guvernanta.

Moralni poremećaj[uredi | uredi izvor]

Tig i Nel se sele na novu farmu. Počinju da uzgajaju povrće i uzgajaju životinje, prvo kokoške, pa paunove, krave, ovce. Meštani ih vide kao gradske ljude koji ne poznaju seoski način života, ali im pomažu. Jedno od novorođenih jagnjadi treba hraniti ručno i držati u kući. Nel se veže za to. Kada jagnje odraste, ne prilagođava se životu sa drugim ovcama i postaje agresivno prema Tigu iz ljubomore na Nel. Mora se ubiti. Vraćajući se iz klanice, Nel plače i optužuje Tiga da ne želi da ona ima bebu.

Beli konj[uredi | uredi izvor]

Nelin prijatelj spasava staru maltretiranu kobilu po imenu Gledis i pritiska Nel i Tiga da je čuvaju. Prijatelj uči Nel da se brine o njoj i da je jaše. Nelina sestra Lizi dolazi u posetu, posebno kada ima neku od svojih kriza. Psihijatar joj dijagnostikuje šizofreniju i daje joj tablete koje je čine tromom i apatičnom. On kaže Nel da bi bilo opasno otkriti njeno stanje Lizi. Na kraju se konsultuju sa specijalistom i ispostavi se da je psihijatar bio nadrilekar, a tablete nepotrebne i opasne. Lizi zamera Nel što joj nije rekla za dijagnozu. Ponovo postaje energična i voli da trči sa Gledis. U međuvremenu, Nel ostaje trudna, ali to još nikome ne govori. Jedne noći bela kobila pobegne iz štale, otrča na ulicu i ubije je automobil; Nel se oseća krivom. Gledajući u budućnost, čitalac saznaje da Lizine krize na kraju prestaju, da se ona udaje i da se Nel i Tig vraćaju u grad.

Entiteti[uredi | uredi izvor]

Nel i Tig su prodali svoju farmu i vratili se da žive u Torontu. Njihov agent za nekretnine, Lili, je starija gospođa, preživela iz nemačkog koncentracionog logora. Uz njenu pomoć pronalaze lepu malu kuću, a kasnije i veću. Una je u međuvremenu postala neprijateljski raspoložena i optužuje Tiga da je bogat i da krije svoj novac kako bi izbegao da joj plaća alimentaciju. Njeno zdravlje je narušeno i nije u stanju da radi, mora da napusti kuću. Nel, koristeći malo nasledstvo, kupuje kuću i dozvoljava Uni da tamo živi za nominalnu kiriju kako bi svima olakšala stvari. Ali Una je i dalje nesrećna, njeno zdravlje se dodatno pogoršava, pa njeni sinovi pronalaze mali stan koji joj više odgovara. Na dan kada će kuća biti pokazana mogućim kupcima, Tigova i Unina deca pronalaze Unu mrtvu na podu. Stariji sin mora da razbije prozor da bi ušao; poseče nogu i mnogo krvari. Posle ovoga, Lili je uverena da u kući postoji zlo. Ovo se kasnije smatra prvim znakom Alchajmerove bolesti. Poziva se medij i kaže da neki "entiteti" ulaze na mesto gde je bila krv. Ona pravi amajliju da pomeri ovu ulaznu tačku napolje u baštu. Kasnije Nel to priča novim vlasnicima kuće kojima je to zabavno.

Labradorski fijasko[uredi | uredi izvor]

Nel posećuje roditelje. Njen otac je doživeo moždani udar i samo delimično se oporavio. Nekada je bio veoma aktivan, ali sada dane provodi u neaktivnosti. Nelina majka mu čita knjigu o osuđenoj na propast istraživačkoj misiji Habarda i Volasa. On odlično poznaje priču i komentariše greške koje su napravili. Kasnije ima još jedan moždani udar koji mu oduzima kratkoročno pamćenje. U njegovom umu, nevolja istraživača, koji očajnički pokušavaju da pronađu put do kuće, kombinuje se sa njegovom željom da se vrati „kući“, odnosno stanje stvari koje su bile pre udara.

Momci u laboratoriji[uredi | uredi izvor]

Ovu priču autorka je ispričala u prvom licu. Ona brine o svojoj devedesetogodišnjoj majci, gleda stare fotografije i pokušava da rekonstruiše priče iza njih. Njen otac je radio istraživanje u entomologiji u laboratoriji za drveće u šumi. Među njegovim pomoćnicima, zajedničkim imenom „dečaci iz laboratorije“, bila su dva mladića po imenu Kam i Rej. Činilo se da ih je njena majka posebno volela. Ona kaže da je Kam umro od neodređene bolesti. Još jedan od dečaka je došao iz Indije. Nije znao koliko će uslovi biti teški i došao je sa teniskim reketom i lepom odećom. Autorka pokušava da zamisli kakva su njena osećanja mogla da budu i pokušava da ispriča priču Kamu i Reju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Moral Disorder”. blackwells.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 11. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]