Мртвачка глава

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mrtvačka glava
Acherontia atropos gornji deo tela
Acherontia atropos donji deo tela
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Rod:
Vrsta:
A. atropos
Binomno ime
Acherontia atropos
(Linnaeus, 1758)
Areal mrtvačke glave
  tokom cele godine
  moguća rasprostranjenost tokom leta
Sinonimi
Lista
    • Sphinx atropos Linnaeus, 1758
    • Acherontia sculda Kirby, 1877
    • Acherontia solani Oken, 1815
    • Acherontia atropos charon Closs, 1910
    • Acherontia atropos confluens Dannehl, 1925
    • Acherontia atropos conjuncta Tutt, 1904
    • Acherontia atropos diluta Closs, 1911
    • Acherontia atropos extensa Tutt, 1904
    • Acherontia atropos flavescens Tutt, 1904
    • Acherontia atropos griseofasciata Lempke, 1959
    • Acherontia atropos imperfecta Tutt, 1904
    • Acherontia atropos intermedia Tutt, 1904
    • Acherontia atropos moira Dannehl, 1925
    • Acherontia atropos myosotis Schawerda, 1919
    • Acherontia atropos obscurata Closs, 1917
    • Acherontia atropos obsoleta Tutt, 1904
    • Acherontia atropos pulverata Cockayne, 1953
    • Acherontia atropos radiata Cockayne, 1953
    • Acherontia atropos suffusa Tutt, 1904
    • Acherontia atropos variegata Tutt, 1904
    • Acherontia atropos violacea Lambillion, 1905
    • Acherontia atropos virgata Tutt, 1904

Mrtvačka glava[1] (lat. Acherontia atropos) je vrsta noćnog leptira iz porodice veštica ili ljiljaka (lat. Sphingidae).[2]

Rasprostranjenje i stanište[uredi | uredi izvor]

Mrtvačka glava ima široko rasprostranjenje jer je migrantska vrsta, a nativna je za tropska i subtropska područja Afrike, na jugu Evrope i u Zapadnoj Aziji. Naseljava otvorena staništa poput poljoprivrednog zemljišta.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Životni ciklus[uredi | uredi izvor]

Broj generacija zavisi od geografskog područja i populacione dinamike u nativnim zemljama. Mlade gusenice su zelene, a posteriorni rog tipičan za porodicu ljiljaka je izuzetno dugačak i crn. Kako se gusenica hrani i raste, menja se i struktura roga, koji postaje prekriven mnogobrojnim tuberkulama. Zrela gusenica može biti zelena, smeđa ili žuta. Markirana je kosim, tamnim markacijama a integument je dorzalno posut crnim tačkicama. Smeđa gusenica je bez markacija i beličasta u predelu torakalnih segmenata. Finalna dužina je oko 12 centimetara. Sreću se u letnjim mesecima. Gusenica proizvodi zvuk nalik kliktanju u toku hranjenja, pomoću mandibula. Ovu osobinu koristi i kada je ugrožena, ali je ujed bezopasan za čoveka.[4]

Odrasle jedinke[uredi | uredi izvor]

Raspon krila je do 120 mm, a ženke su krupnije od mužjaka. Prednja krila su u kontrastu sa svetlim i jarkim donjim krilima. Ponašanje adulta je jedinstveno u odnosu na ostale pripadnike reda insekata. Zbog još uvek nerazjašnjenih razloga, mrtvačka glava ima sposobnost proizvodnje specifičnog zvuka zahvaljujući vibriranju vazduha u farinksu između inhalacije i ekshalacije.[5]

Nastanak imena[uredi | uredi izvor]

Mrtvačka glava je ime dobila po šari na gornjem delu leđa, koja podseća na ljudsku lobanju. Iako može da izazove manju štetu u usevima gajenih biljaka, poptuno je bezopasna. Ipak, svoje mesto u pop kulturi našla je na promotivnom posteru čuvenog filmskog ostvarenja Kad jaganjci utihnu iz 1991. godine.

Ishrana[uredi | uredi izvor]

Odrasle jedinke se hrane nektarom iz cveća ili medom. Gusenice se hrane krompirom (lat. Solanum tuberosum), paradajzom (lat. Solanum lycopersicum) i ostalim biljkama iz porodice pomoćnica (lat. Solanaceae).

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 08. 01. 2018. g. Pristupljeno 07. 01. 2018. 
  2. ^ „Acherontia atropos (Linnaeus, 1758) | Fauna Europaea”. fauna-eu.org. Pristupljeno 2020-12-13. 
  3. ^ Hawk Moths (Lepidoptera: Sphingidae), Springer-Verlag, Pristupljeno 2020-12-13 
  4. ^ „Bestimmungshilfe des Lepiforums: Acherontia Atropos”. www.lepiforum.de. Pristupljeno 2020-12-13. 
  5. ^ Brehm, Gunnar; Fischer, Martin; Gorb, Stanislav; Kleinteich, Thomas; Kühn, Bernhard; Neubert, David; Pohl, Hans; Wipfler, Benjamin; Wurdinger, Susanne (2015-07-17). „The unique sound production of the Death’s-head hawkmoth (Acherontia atropos (Linnaeus, 1758)) revisited”. The Science of Nature (na jeziku: engleski). 102 (7): 43. ISSN 1432-1904. doi:10.1007/s00114-015-1292-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]