Pređi na sadržaj

Optat Milevitski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Optat Milevitski (oko 320 - oko 390) - episkop milevitski, u Numidiji (danas teritorija vilajeta Mila, Alžir); pravoslavni i katolički svetitelj[1].

O njegovom životu se malo zna, ali Jeronim, Avgustin i Fulgentije svedoče o njegovom značaju za crkvu tog vremena. Veruje se da je kao odrasla osoba primio hrišćanstvo, a pre toga je bio paganski retoričar (govornik). Bio je protivnik donatista.

Od njega je sačuvana rasprava o raskolu donatista „De Šismate donatistorum“, objavljena u Majncu (1549), zatim u Parizu (Traktat protiv donatista; 1700) i u Veneciji (1769; ovo izdanje je ponovo štampano u „PatrologijiŽak-Pol Minjea) - važno za drevnu crkvenu geografiju Afrike, kao i za dokumente prikupljene u njoj u vezi sa donatistima. Njegovo delo se smatra prvom zbirkom optužbi protiv donatista u istoriji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kečkin, Ivan. „Kečkin I., svящ. Sv. Optat episkop Milevitskiй kak cerkovnый istorik donatizma: avtoreferat kand. dis. Sergiev Posad, 2010.”.