Orijana Falači

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Orijana Falači
Orijana Falači u Teheranu 1979. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1929-06-29)29. jun 1929.
Mesto rođenjaFirenca, Italija
Datum smrti15. septembar 2006.(2006-09-15) (77 god.)
Mesto smrtiFirenca, Italija

Orijana Falači (ital. Oriana Fallaci; Firenca, 29. jun 1929 — Firenca, 15. septembar 2006) bila je italijanski novinar, pisac i politički intervjuista.[1] Bila je partizanka tokom Drugog svetskog rata i imala dugu i uspešnu novinarsku karijeru. Falači je postala poznata širom sveta po svojim ratnim reportažama i njenim intervjuima sa svetski poznatim liderima iz '60-tih, '70-tih i '80-tih. Gde god je bilo "gusto" bila je i Orijana Falači, ta mala, bezobrazna, hrabra žena, koja je izluđivala najveće moćnike sveta. Bila je u Bijafri, na Bliskom istoku, u Izraelu...

Biografija[uredi | uredi izvor]

Falači je rođena u Firenci, Italija, 29. juna 1929.[2] Njen otac, Eduardo Falači, stolar u Firenci, bio je politički aktivista koji se trudio da prekine diktaturu italijanskog fašističkog lidera, Benita Musolinija. Bila je u Meksiku kada su, pre početka Olimpijade, započele žestoke demonstracije u kojima je čak dva puta ozbiljno ranjena.[3] Poznata je po svojim ratnim reportažama, kao i intervjuima sa poznatim ličnostima. Jaser Arafat, Muhamed Reza Pahlavi, Henri Kisindžer, Golda Meir, Vili Brant, Idi Amin, Leh Valensa, Federiko Felini, Šon Koneri su samo neki od poznatih svetskih imena sa kojima je razgovarala.[2][4]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • I sette peccati di Hollywood, (The Seven Sins of Hollywood preface by Orson Welles), Longanesi (Milan), 1958.
  • Il sesso inutile, viaggio intorno alla donna (The Useless Sex: Voyage around the Woman) Rizzoli, Milan, 1961 (Horizon Press, New York City, 1961).
  • Penelope alla guerra (Penelope at War) Rizzoli, Milan, 1962.
  • Gli antipatici (Limelighters) Rizzoli, Milan, 1963.
  • Se il Sole muore (If the Sun Dies), about the US space program, Rizzoli, Milan, 1966.
  • The Egotists: Sixteen Surprising Interviews Regnery (Chicago), 1968.
  • Niente, e cosí sia (Nothing, and so be it), report on the Vietnam War based on personal experiences. Rizzoli, Milan, 1969
  • Quel giorno sulla Luna Rizzoli, Milan, 1970.
  • Lettera a un bambino mai nato (Letter to a Child Never Born), a dialogue between a mother and her eventually miscarried child. Rizzoli, Milan, 1975.
  • Ittra lil Tarbija li Qatt Ma Twieldet / Lettera a un Bambino Mai Nato, Faraxa Publishing, Malta, 2014.
  • Intervista con la storia (Interview with History, Liveright), a collection of interviews with various political figures Rizzoli, Milan, 1976.
  • Un uomo (A Man), The story of Alexandros Panagoulis, a Greek revolutionary. A novel about a hero who fights alone and to the death for freedom and for truth. Rizzoli, Milan. Paterson, Katherine (1979). El Clan de los Perros. Noguer y Caralt Editores, S. A. ISBN 978-84-279-3854-0. 
  • Insciallah (Inshallah), a fictional account of Italian troops stationed in Lebanon in 1983. Rizzoli, Milan, 1990.
  • La Rabbia e l'Orgoglio (The Rage and the Pride), an expose on Islam. Rizzoli, December. Fallaci, Oriana (2001). The Rage and the Pride. Universe. ISBN 978-0-8478-2504-2. 
  • La Forza della Ragione (The Force of Reason). Rizzoli, April. Fallaci, Oriana (2004). The Force of Reason. Rizzoli. ISBN 978-0-8478-2753-4. 
  • Oriana Fallaci intervista Oriana Fallaci, Fallaci interviews herself on the subject of "Eurabia" and "Islamofascism". (Milan: Corriere della Sera, August 2004).
  • Oriana Fallaci intervista sé stessa – L'Apocalisse (in Italian). An update of the interview with herself. A new, long epilogue is added. Publisher: Rizzoli, November 2004.
  • Un cappello pieno di ciliegie, Rizzoli, 2008. A novel about her ancestors, published two years after her death. Fallaci worked on it for ten years, until the September 11 attacks and her books inspired by them.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Oriana Falači Arhive”. Miba Books (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-02-04. 
  2. ^ a b McGregor, Liz; Hooper, John. „Oriana Fallaci”. theguardian. Pristupljeno 20. 9. 2017. 
  3. ^ Milosavljević, Ljubisav; Klem, Valerija. Žene koje su menjale svet. Novi Sad: MK Panonia & CIPRI. str. 110. ISBN 978-86-7568-040-6. 
  4. ^ „Novinar provokator”. Vašington post. Pristupljeno 23. 9. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milosavljević, Ljubisav; Klem, Valerija. Žene koje su menjale svet. Novi Sad: MK Panonia & CIPRI. str. 110. ISBN 978-86-7568-040-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]