Панчево за време Првог светског рата 1914−1918 (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pančevo za vreme Prvog svetskog rata 1914−1918
Nastanak i sadržaj
AutorMihovil Tomandl
ZemljaSrbija
Jeziksrpski
Žanr / vrsta delaistorija
Izdavanje
IzdavanjePančevo 2014, Istorijski arhiv u Pančevu
Klasifikacija
ISBN?978-86-6279-006-4

Pančevo za vreme Prvog svetskog rata 1914−1918, jeste publikacija koja zapravo objedinjuje dva naučno-istraživačka rada poznatog pančevačkog istoričara, advokata i novinara Mihovila Tomandla: Pančevo za vreme Prvog svetskog rata (1914−1918) i Uništenje triju monografija u Pančevu posle oslobođenja 1918. godine. Ona je objavljena 2014. godine od strane Istorijskog arhiva u Pančevu, radi obeležavanja sto godina od početka Velikog rata. Pored navedenih radova, publikacija sadrži predgovor dr Ivane B. Spasović, kao i kratku biografiju Mihovila Tomandla, koju je takođe ona napisala.[1]

Pančevo za vreme Prvog svetskog rata (1914−1918)[uredi | uredi izvor]

Mihovil Tomandl najpre prenosi, tumači i objašnjava zapise koje je napravio Pavle Graf o prvom delu rata, kada dominantnu pojavu predstavlja strah nesrpskog stanovništva Pančeva (Nemaca Mađara, Rumuna...) zbog napredovanja srpske vojske iz pravca Kraljevine Srbije preko Zemuna. Tako su opisane pojave okupljanja ljudi na trgovima, prenosu informacija (često netačnih), begovima u Vršac i Zrenjanin, sistemima odbrane lokalne vlasti i njihovom izmišljanju sukoba radi opravdanja napravljenih grešaka... Opisani su i periodi mira, ali i proterivanje srpskog muškog stanovništva zbog sumnji o špijunažama, osnivanja Odbora 15-orice, Srpskog narodnog veća, Narodne garde i sl. Najdetaljnije su prikazani događaji u septembru 1914. godine kada je dolazilo do evakuacije grada i sukoba između austro-ugarske i srpske vojske iz Srbije, kao i period od konstituisanja Srpskog narodnog veća do oslobođenja Pančeva 8, odnosno 9. novembra 1918. godine, koji obuhvata iscrpne informacije o povezanosti Veća i srpske vojske i vojnim operacijama predvođenim generalom Petrom Aračićem.[2]

Uništenje triju monografija u Pančevu posle oslobođenja 1918. godine[uredi | uredi izvor]

Tri monografije: „Geschichte franzfelder Gemeinde anlasslich ihrer hundertjahrigen Bestandes”, „Dnevnik franjevačkog manastira” i „Monografija Pančeva”, nestale su posle Prvog svetskog rata, a Mihovil Tomandl u svom radu objašnjava najpre njihov sadržaj i značaj, a potom i potencijalne razloge zbog kojih su Nemci i Mađari uništili, a samim tim i obrisali jedan deo, kako istorije grada Pančeva, njegove okoline i stanovništva, tako i sopstvene prošlosti.

Prva knjiga: „Geschichte franzfelder...” objavljena u Pančevu 1893. godine predstavljala je značajan istorijski izvor za istoriju Vojne granice, Francfelda (današnjeg Kačareva), školstva, podunavskih Nemaca... „Dnevnik franjevačkog manastira” je knjiga koja je pisana od 1718. godine na latinskom, a nakon 1848. godine na mađarskom jeziku, a njen sadržaj prevazilazio je okvire dnevnika jednog manastira, tako da je bio važan za celo Pančevo i njegovu okolinu. I „Monografija Pančeva takođe je bilo delo više autora, tako da je u njoj obuhvaćen veliki broj bitnih podataka i informacija o najstarijem periodu prošlosti Pančeva, poreklu naselja, vladavini Turaka, Vojnoj granici, Revoluciji 1848/49, hidrografskim prilikama itd.

Mihovil Tomandl tvrdi da su Nemci i Mađari uništili ove tri monografije u strahu od mogućih reakcija srpskog naroda zbog svih dešavanja odigranih u periodu postojanja Habzburške, odnosno Austro-Ugarske monarhije, ali zaključuje da je to ipak velika šteta, jer je tako „obrisan” jedan značajan deo istorije grada.[3]

Mihovil Tomandl je, kao i ostalim delom svoje naučne zaostavštine, ovim svojim radovima dopunio „slagalicu” istorije Pančeva, zbog čega su oni vrlo značajni za grad i njegovo stanovništvo. Takođe, vrlo je važno što je Istorijski arhiv u Pančevu objavio ovu publikaciju, tako da ovi radovi postanu dostupni svima, a naročito istraživačima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tomandl 2014, str. 3–8.
  2. ^ Tomandl 2014, str. 9–78.
  3. ^ Tomandl 2014, str. 79–91.

Literatura[uredi | uredi izvor]