Partizanska baza „Veliki Lublin“

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Partizanska baza „Veliki Lublin“
Opšte informacije
MestoRadičević
OpštinaBečej
Država Srbija
Vreme nastanka1941−45.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Vojvodine
www.pzzzsk.rs

Partizanska baza „Veliki Lublin“ se nalazi u Radičeviću kod Bečeja, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Salaš Milorada Sekulića nalazi se južno od sela Radičevića u neposrednoj blizini „Beljanske bare“ u opštini Bečej. Pre i za vreme Drugog svetskog rata bio je vlasništvo njegovog oca Vukašina Sekulića, zemljoradnika iz Bačkog Gradišta, koji je već od 1936. godine bio povezan sa tada naprednim intelektualcima Đuricom Jojkićem, Vujicom Gajinovim, Miladinom Jocićem i drugim.[1]

Njegov salaš je postao poznat kao stecište komunista već od 1936. godine. Od 1941. godine salaš postaje partizanska baza gde su se, tokom ratnih godina, održavali sastanci pripadnika narodnooslobodilačkog pokreta, komunista i naprednih omladinaca. U dobro zakamufliranim bazama, kojih je bilo tri: ispod đubrišta, u bašti i u dvorištu, čuvan je ilegalni materijal: geštetner, pisaća mašina i marksistička biblioteka. U ovu bazu je premeštena i ilegalna radio stanica. Iz ove baze, inače poznate pod imenom „Veliki Lublin“ vođene su i akcije na neprijateljske patrole, vršeno je paljenje kudelje, žita u bečejskom ataru, u nju su bili smešteni, povremeno i borci Šajkaškog partizanskog odreda i iz nje vršili napade na naprijatelja. Fašisti su znali da se negde u blizini nalazi partizanska baza, ali koliko god se trudili nisu mogli da je otkriju, te je tako ova baza bila jedna od retkih na teritoriji Vojvodine koja je tokom celog rata ostala neotkrivena od strane neprijatelja.

Kuća na salašu je vojvođanskog tipa, imala je nekada gonak koji je zazidan, verovatno zbog potrebe vlasnika. Zgrada je od naboja i mešovitog materijala, prozori su sa šelukatrama, na ulaznoj strani su dva takva prozora postavljena kada je gonak ozidan. Krovna konstrukcija je drvena, dvovodni krov sa zakošenjem na bočnoj strani. Rogovi sa raspinjačama, pokrivač je biber crep. Podovi su od šestougaone opeke i u nekadašnjem gonku sada pretsoblju, složene u mozaik. Ostava je izbetonirana, a sadašnja kuhinja ima brotski pod. Sve ostale prostorije imaju podove od nabijene zemlje. Prednja, nekada ulazna fasada je skromno dekorisana plitkom malterskom plastikom oko tavanskih otvora, jednim ornamentom ispod njih i vencem skromno profilisanim.[2]

Upisan je u registar Zavoda za zaštitu spomenika kulture Vojvodine 1977. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Partizanska baza "Veliki Lublin". kultura.rs. Arhivirano iz originala 14. 09. 2022. g. Pristupljeno 14. 9. 2022. 
  2. ^ „Partizanska baza "Veliki Lublin". nasledje.gov.rs. Pristupljeno 14. 9. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]