Pira

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deukalion i Pira u ilustraciji Ovidijevih Metamorfoza iz 1562.

Pira je u grčkoj mitologiji bila Epimetejeva i Pandorina kćerka i Deukalionova supruga.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Sa svojim mužem živela je u tesalskoj Ftiji i kada je Zevs odlučio da napravi potop na Zemlji, Deukalion je napravio drveni kovčeg u koji su se sklonili. Zevs je zatvorio severac i sve druge vetrove koji rasteruju kišu u Eolovu pećinu, a južnom vetru je naredio da stegne sve mračne oblake i iz njih iscedi svu kišu. Posejdon je podigao ogromne talase na moru, a i pozvao je sve reke da se izliju. Takođe je zario svoj trozubac u zemlju i odatle su potekle podzemne vode. Čitav svet se našao pod vodom, a ljude, koji su pokušali da pronađu spas na obližnjim brdima je odnela bujica. Jedino je ovoj katastrofi odolevao Deukalionov kovčeg, koji je nakon devet dana stigao do najvišeg vrha planine Parnas. Zevs je tada pozvao severac da rastera oblake, a Triton, Posejdonov sin, duvanjem u školjku je pozvao reke da se vrate u svoja korita. Deukalion i Pira su izašli iz kovčega, ali su naišli na pustu i tihu zemlju, koja ih je rastužila. Zato su zamolili boginju Temidu da im kaže kako da obnove ljudski rod. Ona im je rekla da pokriju glave, razvežu pojaseve i da preko ramena, iza sebe, bacaju kosti svoje majke. Dugo su razmišljali o ovim zagonetnim rečima, dok nisu shvatili da je njihova majka zapravo Zemlja, a njene kosti — kamenje. Iako sumnjičavi, učinili su kako im je Temida rekla i iza njihovih leđa dešavalo se čudo; bačeno kamenje se razmekšavalo i menjalo oblik, pretvarajući se u ljudska bića. Kamenje koje je bacala Pira se pretvaralo u žene.[1] Kao njene potomke Hesiod pominje Helena, a Pindar Protogeneju.[2]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ theoi.com: Deukalion, Pristupljeno 23. 4. 2013.
  3. ^ Greek Myth Index: Pyrrha Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. jun 2012), Pristupljeno 23. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]