Прострел (биљка)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

prostrel
Botanička ilustracija biljke
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Sekcija:
Gentiana Sect. Cruciata
Vrsta:
G. cruciata
Binomno ime
Gentiana cruciata
Prostrel na prirodnom staništu

Prostrel (sirištara, sirištarka, mala lincura, mali srčanik, otodovka, vladisavka; lat. Gentiana cruciata) je biljka iz roda lincura (Gentiana). Koristi se u narodnoj medicini, poput drugih vrsta u okviru roda, ali se razlikuje po tome što se koristi cela biljka (a ne samo rizom).

Latinski ime rod je dobio po ilirskom vladaru Genciju koji je za lečenje kuge preporučivao žutu lincuru (Gentiana lutea),[1] dok je vrsta dobila ime po karakterističnom položaju listova koji, gledani odozgo, imaju oblik krsta (lat. cruciatus — „krstast”, „ukršten”).[2] Domaće ime dobio je verovatno zato što se koristio kao lek za stoku obolelu od prostrela, kako se još u narodu naziva antraks.[3]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Prostrel je vrsta karakteristična za umereni evroazijski pojas, od srednje i južne Evrope, do Male Azije, zapadnog Sibira i Turkmenistana.[4] U južnoj Evropi, pa tako i u Srbiji, javlja se uglavnom u planinskim predelima.[5]

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Rizom je kratak, valjkast, debeo i žbunasto račvast. Stablo je visoko 10-40 cm (ređe i do 60 cm), uspravno, izrasta iz prizemne lisne rozete, bez dlačica. Listovi u donjem delu stabla su jajasto lancetasti do eliptični, dok su u gornjem delu nešto uži, lancetasti do jajasti, sa šiljatim pikom. Na stablu su unakrsno raspoređeni i gusto ga pokrivaju. Pri osnovi srastaju u kratak rukavac. Ne nalaze se na drškama. Cvetovi su najčešće četvoročlani, mada se ređe sreću i petočlani, plave boje, spolja zelenkasti. Dužine su od 2 do 2,5 cm.[6]Sakupljeni su pršljenasto u pazuhu listova ili na vrhu stabla, u obliku ćube.[5] Ponekad mogu biti i pojedinačni, mada se ova pojava retko sreće. Čašica i krunica su zvonaste, krunica tri puta duža od čašice. Prašničke kesice su slobodne i na kratkim prašničkim koncima. Broj prašnika je 4. Cveta od jula do septembra[6]. Plod je čahura, a seme je alipsoidnog oblika i crne boje.[4]

Stanište i uslovi sredine[uredi | uredi izvor]

Raste na suvim pašnjacima i livadama, šikarama i po obodu šuma planinskog i subalpskog pojasa.[4] Naseljava sunčane padine. Češća je na krečnjačkoj podlozi.[5] Prostire se do 1700 m nadmorske visine.[6]

Areal rasprostranjenosti[uredi | uredi izvor]

Raste na području Centralne i Južne Evrope, kao i Zapadne Azije.[6]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Prostrel ima primenu u narodnoj medicini. Prikuplja kao lekovita biljka sa sličnim dejstvom kao žuta lincura, mada se ređe od nje koristi. Prikuplja se cela biljka (Gentianae cruciatae herba) ili samo koren (rizom) (Gentianae cruciatae radix). Bere se tokom leta i početkom jeseni, kada je biljka u fazi cvetanja. Čitava biljka je veoma gorka i predstavlja izvrsno sredstvo za potsticanje apetita.[7] Prostrel se u narodnoj medicini koristio i kao lek za stoku obolelu od prostrela (antraksa)[3]

Kod nas se prostrel naročito mnogo prikuplja u okolini Pirota i na Vlasini, gde ga koristi kao zamenu za žutu lincuru.[4] Branje ove lekovite biljke je regulisano zakonom. Vrsta je komercijalna i na nju se odnose odredbe Uredbe o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune.[8]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Prostrel je, kao ugrožena vrsta, našao mesto i na jednoj letonskoj poštanskoj marki iz 2004. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Konjević, Radomir; Tatić, Budislav (2006). Rečnik naziva biljaka. Beograd: NNK Internacional. str. 86. ISBN 978-86-83635-59-7. COBISS.SR 134409484
  2. ^ Gligić, Vojin (1954). Etimološki botanički rečnik. Sarajevo: "Veselin Masleša". COBISS.SR 89560583
  3. ^ а б Чајкановић 1994, стр. 562
  4. ^ а б в г Трифуновић, Снежана. „Šumska sirištara”. Bionet Škola. Приступљено 21. 12. 2016. 
  5. ^ а б в Tasić 2004, стр. 170
  6. ^ а б в г „Križni srčanik (Gentiana cruciata)”. Plantea (на језику: хрватски). 08. 10. 2016. Приступљено 17. 08. 2019. 
  7. ^ Туцаков 1984, стр. 562
  8. ^ PRAVILNIK o proglasenju i zastiti zasticenih vrsta (Sl. glasnik RS", br. 5/2010 i 47/2011) - Приступљено 21. 12. 2016.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Tasić, Slavoljub; Katarina Šavkin Fodulović, Nebojša Menković (2004). Vodič kroz svet lekovitog bilja. Valjevo: Valjevac. ISBN 978-86-83555-09-3. COBISS.SR 116485644
  • Tucakov, Jovan (1984). Lečenje biljem : Fitoterapija. Beograd: Rad. COBISS.SR 38154759
  • Čajkanović, Veselin (1994). Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama. Beograd: Srpska književna zadruga. ISBN 978-86-379-0283-6. COBISS.SR 82529799
  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]