Пуза

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Armillaria mellea
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Armillaria mellea
(Vahl) P. Kumm., (1871)
Sinonimi

Agaricus melleus Vahl, (1790)
Agaricus sulphureus Weinm.
Armillaria mellea var. glabra Gillet, (1874)
Armillaria mellea var. maxima Barla, (1887)
Armillaria mellea var. minor Barla, (1887)
Armillaria mellea var. sulphurea (Weinm.) Fr., (1879)
Armillariella mellea (Vahl) P. Karst., (1881)
Clitocybe mellea (Vahl) Ricken, (1915)
Lepiota mellea (Vahl) J.E. Lange, (1915)

Puza ili medenjača (Armillaria mellea) je vrsta pečurke. Spada u lignikolne gljive bele truleži. Parazitira na raznim stablima listopadnog drveća, a zatim na panjevima nastavlja životnu strategiju kao saprofit. [1]

Stanište[uredi | uredi izvor]

Raste u „buketima“ pri dnu trulog drveća u vlažnim letnjim mesecima i u jesen (od jula do oktobra).[2] Česta je u hrastovim šumama.

Opis[uredi | uredi izvor]

Šešir joj je poluloptast, prečnika do 6cm i smeđe boje. Drška je tanka, bledosmeđe boje.[2]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Prijatnog je ukusa, pomalo gorka, tako da može da se jede, ali treba biti oprezan jer puze imaju više podvrsta. Treba je kuvati do 15 minuta, potom odliti vodu i dobro isprati.[2] Konzerviše se u ulju ili sirćetu, a može i da se suši, mada to treba uraditi temeljno kako je ne bi napali insekti. Ova gljiva ima i antibakterijsko dejstvo protiv vrsta Staphyloccocus aureus, Bacillus cereus i B. subtilis. Naime, eksperimenti su pokazali da je veoma aktivna protiv gram-pozitivnih bakterija, odnosno armilarična kiselina koju sadrži. Takođe sadrži i polipeptid dekstran koji deluje protiv tumora. Eksperimenti na životinjama su pokazali još neke efekte ove vrste; povećava dotok kiseonika u mozak, ne menjajući krvni pritisak, deluje kao sedativ protiv grčeva, a polisaharidi izolovani iz nje mogu da zaštite od posledica jonizujućeg zračenja. Koristi se u kineskoj tradicionalnoj medicini protiv mnogih tegoba, a od njenog micelijuma se prave tablete koje deluju na nervni sistem i umiruju bolove. Koristi se i za suzbijanje oftalmije i kokošjeg slepila, verovatno zbog vitamina A koji sadrži u znatnoj količini.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Novakovic A.(2015). BIOPOTENCIJAL AUTOHTONIH GLJIVA. Doktorska disertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Departman za biologiju i ekologiju. 
  2. ^ a b v Martić, M. 2003. Naše gljive. Legenda: Čačak. ISBN 978-86-7784-049-5.}-
  3. ^ „Lekovita svojstva gljiva: Armillaria mellea - medenjača“. Priredila: Vesna Hadžić, pp. 13. i 14. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. avgust 2016) Svet gljiva, godina -{VIII, br. 15. Mikološko društvo Srbije. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]