Radivoj Josić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Radivoj Josić
Datum rođenja1889.
Mesto rođenjaVelika VrbnicaSrbija
Datum smrti1960.

Radivoj Josić (18891960) je bio srpski pravoslavni teolog i profesor Bogoslovskog fakulteta i izuzetno istaknuta ličnost tog vremena.

Rođen je u Velikoj Vrbnici kod Kruševca u svešteničkoj porodici. Nakon osnovnog školovanja završava Bogosloviju u Beogradu a potom odlazi u Švajcarsku gde započinje visoko obrazovanje na Starokatoličkom teološkom fakultetu u Bernu[1], koje nastavlja na Pravoslavnom teološkom fakultetu u Černovcima (Bukovina)[2]. Studije je završio 1914. godine.

Po završetku studija postavljen je za suplenta Prizrenske bogoslovsko-učiteljske škole. Od 1922. je suplent Bogoslovije „Sv. Sava“ u Beogradu a potom i u Sremskim Karlovcima gde ga zatiče izbor u zvanje docenta novosnovanog BF u Beogradu. Iako je imao veliko interesovanje za patrologiju i istoriju crkve, zbog potreba fakulteta predavao je apologetiku, što je u velikoj meri odredilo njegov kasniji teološki rad. Na fakultetu je predavao 36 godina.

Napisao je između ostalog i sledeće radove: Jermeni i njihovo najnovije stradanje za Hrista, Ujedinjenje Pravoslavne i Rimokatoličke Crkve, Hrišćanska religija i pesimizam, Dokazivanje duha i sile, itd.

Jedan od 44 srpskih teologa koji su studirali na Starokatoličkom teološkom fakultetu Univerziteta u Bernu, među kojima je bio i vladika Nikolaj Velimirović.

Reference[uredi | uredi izvor]