Rekaš

Koordinate: 45° 48′ 05″ S; 21° 30′ 48″ I / 45.801389° S; 21.513333° I / 45.801389; 21.513333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rekaš
Recaş

Administrativni podaci
Država Rumunija
OkrugTimiš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2002.4.955
 — gustina21,55 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 48′ 05″ S; 21° 30′ 48″ I / 45.801389° S; 21.513333° I / 45.801389; 21.513333
Površina229,88 km2
Rekaš na karti Rumunije
Rekaš
Rekaš
Rekaš na karti Rumunije

Rekaš (rum. Recaş) grad je i sedište istoimene opštine Rekaš, koja pripada okrugu Timiš u Republici Rumuniji.

Položaj naselja[uredi | uredi izvor]

Grad Rekaš se nalazi u istočnom, rumunskom Banatu. Naselje se nalazi u gornjem toku Tamiša, 35 km istočno od Temišvara ka Lugošu. Ova oblast je poznata kao Banatska Crna Gora. Naseljski atar je brežuljkastog karaktera. Tu se u 19. veku često tražio šumar, što govori o šumskim kompleksima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Po "Rumunskoj enciklopediji" prvi pomen sela, koje ima srpsko ime, je iz 1318. godine. Rekaš je 1470. godine trgovište, kojem gravitira 20 okolnih sela. Mehmed-paša Sokolović je osnovao 1573. godine svoj vakuf u Banatu. U sklopu te verske zadužbine koje je imalo sedište u Bečkereku, bila je i varoš Rekaš sa mlinom sa dva kamena na reci Tamiš.[1] Godine 1650. tu žive Srbi koje zovu "Šokci", jer su katoličke vere. Sredinom 17. veka tu su oformljena tri naselja: rumunsko (Vlasnica), srpsko i bugarsko. Navodno zbog čestih poplava i svađa sa Srbima, Rumuni iz svog naselja su se odselili u Izvin (Jazvin), pa je njihov lokalitet zapusteo. Od 1760. godine planski se kolonizuju Nemci, koji menjaju karakter selu. Mađari se intenzivno naseljavaju krajem 19. veka.

Po austrijskom carskom revizoru Erleru 1774. godine Rekaš je mesto u Bukovačkom okrugu, Temišvarskog distrikta. Tu se nalaze upravni podured, rimokatolička crkva i stanovništvo koje čine izmešani Srbi i Nemci.[2]

Mesni spahija bio je Mihailo Sebeni, poslanik Srpskog crkveno-narodnog sabora u Temišvaru 1790. godine.[3]

Rekaš je značajno mesto na drumu od Temišvara ka Lugošu. Tu su se održavala tri godišnja državna vašara 1847. godine, a termini su bili 24. februar, 24. jun i 1. novembar,[4], sa marvenim vašarom (1827) [5]

U Rekašu je bilo mnogo Šokaca, Bugara i Nemaca. Godine 1551. u Rekašu Šokci i ostali Sloveni su nazvani "Rascijani" (Rašani) tj. Srbi. Šokci u Rekašu su srpskog porekla, doseljenici severne Bosne u Banat. Rimske pape su ih u 16. i 17. veku označavale kao Srbe. Govore ikavski, ali nisu Hrvati, već pravoslavni Srbi, koji su se pokatoličili.[6] Bilo ih je 1927. godine u mestu 722 Šokca. Oni imaju u Rekašu "Šokačko pjevačko društvo i čitaonicu".[7]

Rekaš je 2004. godine postao grad kojem je dodeljeno 6 sela.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po poslednjem popisu iz 2002. godine naselje Rekaš imalo je 4.955 stanovnika, od čega Rumuni čine 75%, Mađari 18%, Romi 3% i Srbi 2%. Poslednjih decenija broj stanovništva opada.

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

  • Joca Ćosić, šokački kulturni i prosvetni radnik
  • Jon Kožar, rumunski profesor glume, istraživač, pozorišni reditelj i glumac

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1928.
  2. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  3. ^ "Srbski letopis", Budim 1863. godine
  4. ^ "Zimzelen", Segedin 1846. godine
  5. ^ "Danica", Beč 1826. godine
  6. ^ "Politika", 21. avgust 1929. godine
  7. ^ "Politika", Beograd 16. jul 1929. godine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]